| Popis: |
U radu se raspravlja o načelima prepoznatljivosti u primanju leksema srodnih jezika. Tu je pojavu važno i teorijski i primijenjeno istražiti jer poznavatelji obaju jezika često (točno) ne uočavaju mogućnost povoljnoga prijenosa. Pokazuje se da na prepoznatljivost mogu djelovati različite silnice, poput vrste jezične djelatnosti (pisanje, govorenje, oboje), podrijetla srodnosti (zajednički predak ili strani jezik), sinonimski član (obilježen i neobilježen, domaći i strani), vrste izrazne sličnosti (strana ili različita slova, dio riječi, duljina riječi, broj razlika), vrsta morfema (korijen, predmetak, dometak, nastavak). Primjeri se donose iz poljskoga, slovačkoga i srpskoga jezika. |
