| Popis: |
U razmatranju odnosa filozofije i religije Buber je pod znatnim utjecajem zadnje kabale i hasidizma. Stavljajući u centar svoga razmišljanja pojam Šekinah - Prisutnost Božja, kroz fenomenološki pristup ovom problemu, želi potvrditi jednu od svojih osnovnih teza o potpunoj imanentnosti Božjoj u kozmosu i čovjeku. Poistovjećujući religiju s "prisutnošću" i udaljavajući svaki Ti iz područja objekta Buber uspostavlja odnos prisutnosti. Religioznost kod njega prelazi put od "iznimke", kao iskustva drugosti koje ne pronalazi svoje mjesto u redovitoj dimenziji čovjekova bivstvovanja do prisutnosti koja postaje temelj i nositelj čovjekova postojanja jer svi naši odnosi pronalaze svoje ispunjenje i smisao u vječnome Ti. Dijalog, susret i odnos nisu dekorativne kategorije naše religioznosti nego put koji nas vodi do toga da poodnosimo cjelokupnu stvarnost. Buberova je nakana potvrditi spoznaju da je bit religioznosti čovjekovo djelovanje koje održava na životu iskonski dijalog između Boga i čovjeka. Na ovaj način Buber kroz tradicionalnu misao svoga naroda i vlastitu filozofiju dijaloga otvora put dijaloškoj religioznosti. |
