| Popis: |
Za separaciju kapljevitih smjesa različitih organskih spojeva često se koristi ekstrakcija kapljevina–kapljevina. Najznačajniji korak pri razvoju takvog procesa je odabir odgovarajućeg selektivnog otapala. S obzirom na to da je većina komercijalnih otapala ekološki neprihvatljiva, velik se broj istraživanja bavi razvojem novih otapala. Tijekom posljednjeg desetljeća u porastu je broj radova u kojima se istražuje mogućnost primjene ionskih kapljevina kao selektivnih otapala u procesima ekstrakcije kapljevina– kapljevina. Ionske kapljevine, zahvaljujući zanemarivom tlaku para i sposobnosti otapanja različitih vrsta materijala, svrstavaju se u tzv. zelena otapala. Međutim, velik broj ionskih kapljevina ipak ne zadovoljava većinu principa zelene kemije, posebice onih vezanih za sporedne produkte, iskorištenje sirovina i toksičnost, te se istraživanja usmjeravaju prema eutektičkim smjesama. Eutektičke smjese posjeduju svojstva slična ionskim kapljevinama, ali i zadovoljavaju sve uvjete ekološki prihvatljivih otapala. U svrhu odabira selektivnog otapala koje u najvećoj mjeri zadovoljava zahtjeve procesa, osim ravnoteže potrebno je poznavati fizikalnokemijska svojstva komponenata višefaznog sustava. U ovom su radu eksperimentalno određene ravnoteže kapljevina–kapljevina sljedećih sustava: n- heksan–piridin–otapalo, n-heksan–toluen–otapalo te toluen–n-butanol–otapalo. Kao selektivno otapalo odabrane su dvije eutektičke smjese: kolin-klorid / urea i kolin-klorid / glicerol u istom molnom omjeru (1:2). Kako se ekstrakcija provodi pri sobnim uvjetima, pri 25 °C izmjerena su sljedeća fizikalna svojstva: gustoća, viskoznost, indeks loma, električna i toplinska vodljivost, pH te udio vode kao nečistoće. Uz solvent-odnos S = 1 provedena je šaržna ekstrakcija, a na temelju efikasnosti ekstrakcije, koeficijenta raspodjele te izmjerenih fizikalnih svojstava odabrano je najpovoljnije otapalo za pojedinu separaciju. |
