| Popis: |
U ovom radu istraženi su i određeni viskoznost i molekulna međudjelovanja u razrijeđenim otopinama poli(dimetilaminoetil-metakrilata) (PDMAEMA) u toluenu, a zatim i otopinama PDMAEMA s olefinskom kopolimerom, poli(etilen-ko-propilenom) (EPC) i nizom alkil-metakrilatnih homopolimera (PAMA): metil-metakrilatom (PMMA), heksil-metakrilatom (PHMA), dodecil-metakrilatom (PDDMA) i oktadecil-metakrilatom (PODMA). Ispitivanja su provedena metodom kapilarne viskozimetrije razrijeđenih otopina pri 30 °C. Navedeni (ko)polimeri i njihove mješavine upotrebljavaju se kao poboljšavala reoloških svojstava motornih ulja, najčešće kao poboljšavala indeksa viskoznosti (temperaturne ovisnosti viskoznosti) i snižavala stiništa mineralnih mazivih ulja. Ugradnjom DMAEMA u kopolimernu strukturu poboljšavaju se disperzna svojstva metakrilatnih polimernih aditiva, što doprinosi boljim uporabnim svojstvima motornih i mazivih ulja. Istraživanim (ko)polimerima određeni su raspodjela i prosjeci molnih masa metodom kromatografije isključenja po veličini (SEC) i sastav metodom magnetske rezonancije jezgre (NMR). Viskozimetrijskim mjerenjima određene su relativne, specifične i reducirane viskoznosti dvo- i tro-komponentnih polimernih otopina u ovisnosti o sastavu otopine i koncentraciji polimera (0, 1 – 0, 5•10-2 g cm-3), kao i odgovarajući granični viskozni brojevi i Hugginsove konstante. Viskoznosti otopina rastu s povećanjem koncentracije polimera, u nizu: PHMA ≥ EPC > PDMAEMA >> PDDMA ≥ PMMA ≥ PODMA. Viskoznosti otopina polimernih smjesa nalaze se između viskoznosti otopina sastavnica. Mješljivost polimera u otopini utvrđena je prema odstupanjima od idealnog hidrodinamičkog ponašanja prema modelima Krigbaum-Walla i Catsiff-Hewetta. Za mješavine PDMAEMA s PMMA, PODMA i EPC po oba primijenjena modela dobiveni su negativni viskozimetrijski parametri molekulnih međudjelovanja, b12 < 0, koji ukazuju na odbojna molekulna međudjelovanja i nemješljivost, dok su mješavine PDMAEMA s PHMA i PDDMA pokazale ponašanje blisko idealnom. Dobivene vrijednosti uspoređene su s termodinamičkim parametrima međudjelovanja za čvrstofazne polimerne mješavine izračunatima metodom strukturno-grupnih doprinosa po Coleman-Graf-Painteru, a koji ukazuju na nemješljivost svih istraživanih polimernih smjesa, 12 > 0. Prema tome slijedi da utjecaj otapala u razmatranjima (ne)mješljivosti višekomponentnih polimernih otopina mora biti uključen u proračune, posebice kada se polimerne smjese i primijenjuju u otopini, kao što je to slučaj kod mazivih motornih i transmisijskih ulja. |
