| Popis: |
Početkom trećeg milenija na metodološkoj sceni prisutni su napori nekih metodologa na integraciji kvalitativnih i kvantitativnih metoda. Ovim su ne samo registrirani, već su i utemeljni putovi novim istraživačkim strategijama i pristupima. Koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih 20. st. na pomolu je etnografski revival. Prepoznaje se kako je etnografija odličan način za sociologe da budu u dodiru s društvenim svijetom. Time je interes za kvalitativnim istraživanjima unutar društvenih znanosti doveo do zamaha u razvitku i široj primjeni etnografskih istraživanja. Brojni odsjeci sociologije u Americi i Europi uvode ovaj kolegij u svoje obvezne nastavne programe, a etnografija je prepoznata i unutar ostalih akademskih disciplina. U ovom radu se ukazuje na složenost, povijest i genezu razvitka etnografije, kao i na njenu konkretnu primjenu unutar sociološke metodologije. To je i bio cilj ovog rada s naglaskom na konceptualizaciji i mogućnostima realizacije etnografskog terenskog rada. Distingvira se pojam etnografije kao tekstualnih produkata, od procesa etnografskog istraživanja. Sve se smješta unutar pet povijesnih faza razvitka kvalitativnih istraživanja. Navode se i novi momenti koji evaluiraju iz prijašnjih faza, a značajno određuju cilj i svrhu suvremenih etnografskih istraživanja. Na snazi su suvremena, eksperimentalna istraživanja unutar kojih su se dogodile mnoge promjene i odmaci.Najočiglednije promjene zbile su se u tretiranju istraživačkog fieldworka, pozicije i mjesta subjekta istraživanja, dakle samog socioetnografa. U posljednje vrijeme prisutna je nova terminologija unutar koje se sve više koristi pojam čitanja etnografske građe, umjesto isključivo pisanja etnografskih izvješća.Poststrukturalizam, suvremene feminističke teorije, etnometodologija, fenomenologijska sociologija, kritička teorija i metodološki individualizam daju novi teorijski okvir istraživanjima. Promovira se socioetnografija kao istraživačka strategija koja u sebi nerazdvojno inkorporira temeljne odlike etnografije i sociologije.Ovim se prevladava posljednja faza u razvitku kvalitativnih istraživanja koju je obilježilo doba postmodernih previranja, te se ukazuje na konture šeste faze u kojoj je temeljni naglasak na razumijevanju ljudi i konstrukciji značenja njihovih svakodnevnih života. Socioetnografija odgovara zahtjevu za slušanjem svakodnevnih ljudi.Uz pomoć nje, moguće je prihvaćati i uvažavati konkretno i obično, s konačnim ciljem osiguravanja razumijevanja koje se može primijeniti na svijet oko nas. Ovaj rad kao svojevrsna etnografija etnografije, preispituje temeljna obilježja etnografske metodologije i primjene njenog instrumentarija. Etnografska istraživanja su interdisciplinarnog karaktera, aplikabilna u širokim i raznorodnim područjima. Sama etnografija dobrim dijelom je nepoznanica unutar opće sociologije i njenih posebnih disciplina, naročito u Hrvatskoj, a posebno kada je riječ o njenim suvremenim razvojim trendovima. Stoga je ovaj doktorski rad pokušaj doprinosa aktualnim trendovima unutar sociološke metodologije, prvenstveno kao segmenta integrativnog metodološkog trenda čiji se obrisi naslućuju u sociološkoj metodologiji u Hrvatskoj. |
