| Popis: |
U kriznom upravljanju središnja uloga pripada kriznom planiranju. Autori su nastojali osvijestiti da usmjerenost na prevenciju i ublažavanje krize je vrlo bitna i može umanjiti napore koje je potrebno učiniti u pripremanju za kriznu situaciju. One na neki način i dalje ostaju kao "porez koji je neizbježan i smrt". Dakle, planiranje za krizne situacije postaje neminovnost. Planiranje, kao faza kriznog upravljanja odnosi se na planiranje odgovora na to kada se krizna situacija dogodi i na raspoređivanje resursa u funkciji efikasnog odgovora. Navedene aktivnosti pomažu da se minimiziraju gubici tako što se organizacije pripremaju na adekvatne odgovore kada je kriza neizbježna ili se već dogodila. Krizni planovi su potrebni tamo gdje postoji vjerojatnost za pojavu krizne situacije, a to znači gotovo u svim organizacijama i na svim mjestima. Krizni planovi moraju biti precizni, fleksibilni, trajni i pogodni za testiranje i promjene i funkcionalni u kompleksnim okolnostima. Krizni plan ne može biti neka velika knjiga koja na policama skuplja prašinu, on mora biti živi dokument koji se stalno ažurira i podrazumijeva aktualizaciju svih elemenata sa kojima se računa u njegovoj praktičnoj primjeni u slučaju krizne situacije. Logika nalaže da se ozbiljno na razmatranje moraju uzeti strateško predviđanje i upravljanje i da se u te aktivnosti ulože maksimalni resursi kako bi se što bolje isplaniralo i pripremilo za buduće krizne situacije. Neki autori kriznog upravljanja kao što su naprimjer Arjen Boin i Patrick Lagadec smatraju da se pripreme ne mogu svoditi samo na planiranje. U tom smislu organizacije moraju anticipirati i razvijati strategije za jačanje organizacijske otpornosti. Temeljni imperativ po njima je da krizno upravljanje bude na agendi elita koje donose odluke, te da kroz radionice i simulacije stalno unapređuju organizacijsku svijest i kulturu. |
