| Popis: |
Stari grad Ozalj smješten je na klisuri uz rijeku Kupu u gradu Ozlju. Povijest gradnje je iznimno dugotrajna, a prvi povijesni zapis o današnjoj gradnji potječe iz 1244. godine kad se Ozalj spominje kao slobodni kraljevski grad. Od tada pa nadalje grad je imao čitavu lepezu vlasnika ; Bela IV, obitelj Babonić, banovi Mikac Prodavić i brojni kaštelani, slavne obitelji Frankopani i potom Zrinski, uprava Ugarske komore pa Unutrašnjoaustrijske komore, grofovi Petazzi, obitelj Perlas, grofovi Batthyány, obitelj Thurn i Taxis te družba „Braće hrvatskoga zmaja“. Stari grad Ozalj pripada centralnom poligonalnom tipu grada s nepravilnim tlocrtom te tipu gradova složenog tlocrta, proširivanog tijekom vremena. Smješten je na litici iznad rijeke u pokupskom području, stoga smo zaključili kako je istovremeno i visinski i nizinski grad. Građa je uglavnom od kamena lomljenca, s nešto drva i opeke. Obrambeni zidovi vanjske utvrde opasuju unutrašnju utvrdu sa sve četiri strane u obliku izduženog i nepravilnog ovala, osim na krajnjem istočnom dijelu. Dok su zidovi na sjevernoj, istočnoj i južnoj strani građeni u neposrednoj blizini središnje utvrde, dotle je zapadni zid sagrađen na nešto većoj udaljenosti, zbog čega se između kompleksa ulazne kule i unutrašnje utvrde oblikovalo manje dvorište. Na mjestima lomova zida podignuto je ukupno šest potkovičastih polukula. Prelaskom drvenog mosta te prolaskom kroz ulaznu kulu ulazi se u kompleks starog grada koji se sastoji od ovih pojedinačnih dijelova unutrašnje utvrde: glavne branič-kule tj. Babonić kule, Trške kule, južnog, istočnog i sjevernog krila, kapele te palasa Zrinskih (Žitnice). Stari grad Ozalj bio je poprište kulturnog djelovanja književno-jezičnog kruga čiji su glavni akteri bili Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan i Ana Katarina Zrinski. |
