| Popis: |
Autor u članku sustavno propituje epistemološke, povijesno-filozofske i sociološke implikacije razvoja i primjene tehnike iz perspektive kršćanske etike. U svrhu jasnijeg prepoznavanja biti izmijenjene epistemološke paradigme u tumačenju i razumijevanju tehnike, a što onda podrazumijeva i tumačenje i razumijevanje tehničkih znanosti, obrada teme u članku je metodološki raspoređena kroz pet dijelova. U prvom dijelu se propituju neke bitne značajke povijesne metamorfoze prirodoznanstveno-tehničkog pothvata, a osobito iz perspektive antičkog razumijevanja zbilje. U drugom se dijelu, a nasuprot antičkom kozmološkom redu, propituju unutarsvjetske implikacije Božje stvarateljske volje iz biblijsko-kršćanske perspektive. U trećem dijelu se propituje čitav niz dimenzija novovjekovnih metamorfoza glede tumačenja i razumijevanja svijeta, čovjeka, prirode, etike, znanosti i tehnike. S time se ujedno kompletiraju povijesne metamorfoze. U četvrtom dijelu se propituju neki aspekti filozofsko-etičke metamorfoze temeljnog shvaćanja odnosa između svrhe i sredstva, a u petom dijelu članka se analiziraju neke dimenzije socijalne metamorfoze uvjetovane snažnim zagrljajem ideje društvenog napretka u materijalističkom smislu pod svaku cijenu. U zadnjem, čestom dijelu članka daju se načelne natuknice o mogućnostima odnosa tehnike i kršćanske etike te se posebno ističu neke važne teološke postavke kršćanske etike bez čijeg priznanja je teško zamisliti plodonosan i partnerski dijalog između kršćanske etike i tehnike. |
