Popis: |
Istraživanje je provedeno na uzorku od 75 ispitanika ženskog spola u dobi od 22 do 24 godine, studentica Umjetničke akademije, Ekonomskog fakulteta i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te pacijentica hospitaliziranih na ginekološkom odjelu Kliničke bolnice u Splitu. U protokolu istraživanja ovaj uzorak sastojao se od četiri raspoloživa poduzorka koje je činilo po 17, 23, 20 i 15 ispitanica iz spomenutih fakulteta i bolnice. Cilj istraživanja bio je proučavanje doživljaja likovnih umjetničkih djela: H. Matissea, Rembrandta van Rijna, P.-A. Renoira, D. T. El Greca i J. Pollocka na mehanizme samoprocjene u ispitanika. Polazna hipoteza istraživanja definirana je u konceptu Ex-Gen kreativne terapije prema kojoj percepcija likovnih umjetničkih djela utječe na induciranje osobitih stanja svijesti i mehanizme samoprocjene. U tu svrhu korišten je ISO-sadržaj kao klinički entitet pod sredstvom kojega se pokušalo otkriti latentne potencijale subjekata (ispitanika) da primaju i upućuju poruke percipirajući odabrana umjetnička djela. U svrhu istraživanja definirana je polazna hipoteza prema kojoj estetske poruke likovnih djela potiču ekstatička i generička iskustva te osjećaj estetskog zadovoljstva u različitim fazama samopromatranja i samovrednovanja (self-esteem) kod ispitanika. Istraživanje je provedeno jednokratno, a ukupno su obuhvaćene dvadeset i jedna kontrolirana varijabla. Izvorni podatci za kontrolirane varijable obrađeni su statističkim metodama: univarijatnom analizom varijance, faktorskom analizom i kvazikanoničkom korelacijskom analizom. Rezultati istraživanja prikazani su na 24 tabelarna i 12 grafičkih prikaza (grafikona) u okviru kojih su registrirane i predstavljene i tendencije promjena za kontrolirane varijable tijekom istraživanja. Rezultati, tj. podatci istraživanja potvrđuju osnovnu koncepciju prema kojoj opažanje i doživljaj likovnih umjetničkih djela utječe na induciranje osobitih stanja svijesti i samoprocjene u subjekata. Potvrđena je vrijednost ISO-sadržaja kao kliničkog entiteta u metodama edukacije, dijagnostike i terapije. Dobiveni rezultati mogli bi biti prilog razvoju novih interdisciplinarnih i multidimenzionalnih pristupa u otkrivanju latentnih potencijala subjekata u komunikaciji s okolinom, temeljenih, poglavito, na povezanosti likovne pedagogije, edukacijsko-rehabilitacijskih, humanističkih, biomedicinskih kao i drugih znanosti. |