| Popis: |
U ovome je radu obrađeno oko 160 toponimnih različnica u Zijemlju, području u kojemu se Tvrtko I. prvi put naziva kraljem. U mjesnoj su toponimiji uz temeljni slavenski sloj uščuvani i tragovi drugih jezika, ponajviše turskoga postanja (ponajviše u skupini gospodarskih toponima, npr. Bašta, Bunarić, Čair, Ćetenište, Han, Majdan ili Šatorine), rjeđe i starijega (npr. Ploče) ili mlađega romanskoga postanja (npr. Kanavoj), a nahodimo i albanske prežitke (npr. Varda). Unutar slavenskoga se temeljnog sloja katkad nedvojbeno luči hrvatski (npr. ikavski likovi određenih toponima ; usp. Vrilo) sloj, a u toponimima Neđelja, Ošljak i Šljeme nahodimo primjere treće jotacije zajedničke dijelu hrvatskih i bošnjačkih te većini srpskih govora u istočnoj Hercegovini. Pokazatelj su hrvatske katoličke prisutnosti na obrađenome području toponimi antroponimnoga postanja u kojima su uščuvana hrvatska prezimena iako neki od nositelja tih prezimena već više stoljeća ne nastanjuju taj kraj. Oni potvrđuju podatke iz povijesnih vrela po kojima je župa Blagaj i Podveležje u prvoj polovici XVII. stoljeća bila napučena sa 66 katoličkih obitelji koje su, kako ističe Krunoslav Draganović, „živjele na način svetoga Joba, u stalnoj pogibli od apostazije“. |
