| Popis: |
Status quaestionis disertacije obilježen je aktualnošću pitanja duhovnosti u općem i užem kršćanskom smislu. Kako je iz naslova razvidno (duhovnost vjeroučitelja vjernika laika u hrvatskim suvremenim crkveno-društvenim uvjetima), istraživanje je usredotočeno na uže specijalizirano pitanje kršćanske duhovnosti vjeroučitelja vjernika laika u Hrvatskoj. Doktorski rad strukturiran je u dva dijela. U prvom dijelu, u tri poglavlja, istražuje se teološko-katehetska utemeljenost vjeroučiteljeve duhovnosti koja se ogleda u definiranom konceptu. Riječ je o definiciji vjeroučiteljeve duhovnosti koja proizlazi iz sakramenata kršćanske inicijacije u interakciji s ostvarivanjem njegova crkvenog mandata da bude vjeroučitelj. Ishodište te duhovnosti duboko je antropološki i kristološko-eklezijalno obilježeno. Budući da duhovnost po svojoj naravi treba biti provjeravana u praktičnom životu i radu, njezino teorijsko obzorje u pokoncilskom vremenu transponira se u konkretne modele ; zato autorica, u trećem poglavlju kritički propituje pet relevantnih modela za formaciju vjeroučitelja s duhovnom dimenzijom u europskom okruženju. Polazeći od rezultata istraživanja u prvome dijelu, drugi dio disertacije, isto tako u tri poglavlja, usredotočen je na izradu primjerenog formacijskog modela vjeroučitelja u hrvatskim crkveno-društvenim uvjetima. U prva dva poglavlja provodi se empirijsko kvalitativno istraživanje u cilju identifikacije polazišne situacije. Temeljem analize dobivenih rezultata i teološko-katehetskih promišljanja hrvatskih autora, u trećem zaključnom poglavlju donosi se predložak za kreiranje suvremenog, prepoznatljivo hrvatskoga modela u formaciji vjeroučitelja sa integriranom duhovnom dimenzijom ; predložak je strukturiran na općeprihvaćenoj trodimenzionalnoj okvirnoj shemi kompetencija (vjero)učitelja za 21. stoljeće: biti-znati-znati činiti. Autorica se služi stručno-znanstvenom literaturom na više jezika (hrvatski, talijanski, njemački, francuski) i dokumentima crkvenoga Učiteljstva. Sukladno naravi istraživanja slijedi se više međusobno komplementarnih metoda ; metoda prikaza, analize, sinteze i komparacije, te metoda dubinskoga intervjua i metoda projiciranja modela. Doprinos disertacije ogleda se u izvorno znanstvenim rezultatima, korisnim za promicanje formacije vjeroučitelja s integriranom duhovnom dimenzijom. |
