| Popis: |
U sklopu literarnog korpusa bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (913.-959. sačuvan je spis Vita Basilii napisan u čast Porfirogenetova djeda Bazilija I. (867.-886.). Radi se zapravo o vrsti pohvalnoga govora (βασιλικὸς λόγος), u kojem se Porfirogenetov djed veliča kao utemeljitelj Makedonske dinastije, čiji je pripadnik bio i sam Porfirogenet, a čini se kako je glavna namjera djela bila očistiti Bazilija od krivnje za ubojstvo njegova prethodnika na prijestolju, cara Mihaela III. (842.-867.), te Mihaelova ujaka cezara Barde, što je zasigurno ubrzalo Bazilijev dolazak na vlast. Poput svakog bizantskog cara, Bazilije je morao utjelovljavati vrline kao što su razboritost, pravednost, milosrđe i pobožnost, te biti uspješan u svim segmentima svoga djelovanja, od ratnih podviga i političkog angažmana sve do građevinskih pothvata i misije širenja kršćanstva. Bazilije, pozitivni lik ovoga djela, upravo je takvim i prikazan, dok mu je kao negativni lik suprotstavljen njegov prethodnik Mihael III. Pritom se čini da je Porfirogenet, kombinirajući Bazilijevu pohvalu (epainos) s Mihaelovom pokudom (psogosom), Mihaela prikazao u mnogo lošijem svjetlu nego što povijest svjedoči, istovremeno pripisujući Baziliju isključivo pozitivne osobine te ublažavajući negativne okolnosti pod kojima je došao na vlast. U ovom će izlaganju biti riječi o tome na koji se način autor ovog spisa poslužio stilskim figurama i tropima kako bi svog djeda, unatoč nemoralnim događajima koji su popratili njegov uspon na prijestolje, prikazao kao dobrog kršćanskog cara te spasitelja Bizantskog carstva nakon loše Mihaelove vladavine. |
