| Popis: |
Svojevrsna očaranost lutkom ili pojmom lutke u kontekstu umjetnosti izlazi iz tipično scenskih okvira usko vezanih uz lutkarstvo kao izvedbenu umjetnost. Naime dobro poznato je da lutku možemo u njenom iskonskom obliku kao figuru, objekt ili materijal koji se pokretom pretvara u scensko biće ugledati i izvan tipično lutkarskih predstava. Stoga i ne čudi da je lutka postala inspiracijom i izražajnim sredstvom mnogih likovnih umjetnika koji su svojim eksperimentiranjem otvorili nove obzore lutkarstvu kao umjetnosti. Očaranost likovnih umjetnika lutkom, posebno je bila izražena početkom 20. st. u vrijeme avangarde. Na tom su se popisu našli Pablo Picasso, Jean Cocteau, Oskar Kokoschka, George Grosz, Vassily Kandinsky, Oskar Schlemmer, Paul Klee, … (Županić Benić, 2009, 2019), a nešto kasnije i Alexandar Calder kao i mnogi drugi. Propitujući granice likovne umjetnosti i eksperimentirajući novim formama, likovni umjetnici pronašli su novi i jedinstven izraz svog umjetničkog djelovanja i u lutkarstvu. U nastavku rada detaljnije će se približiti lutka kao dio umjetničkog opusa likovnih umjetnika Alexandra Caldera, Paula Kleea i Oscara Schlemmera, a na području Hrvatske možemo izdvojiti Zlatka Boureka. Pritom se pod pojmom lutka podrazumijeva doista široko suvremeno sagledavanje temeljnog izražajnog sredstva lutkarstva, od klasične scenske lutke pa do automata, figure u kontekstu likovnog, odnosno vizualnog kazališta. |
