| Popis: |
Kyoto škola je kao tradicija započeta s Nishidom Kitarōm, koji je u svojim nastojanjima da pronađe most između zapadne i istočne tradicije mišljenja, nenamjerno privukao određen broj mislitelja s kojima je održavao neformalne seminare na Sveučilištu u Kyōtu. Ovi mislitelji su nastavili njegovo učenje ili gradili svoju filozofiju u dijalogu pa su se neformalno počeli nazivati školom. Naziv je službeno upotrijebljen u članku autora Tosake Juna 1932. godine. Od osnivača do danas, mogu se pratiti četiri generacije mislitelja gdje su smješteni i Nishitani Keiji, predstavnik druge, te Ueda Shizuteru, predstavnik treće generacije. Nishida kao Nishitanijev, a Nishitani kao Uedin učitelj su jedan smjer razvoja misli škole pa su tako i jedan od reprezentativnih primjera kulminacije istočne tradicije u kombinaciji sa zapadnom. S obzirom na to, cilj ovog rada je dvostruk – prikazati kontinuitet japanske (istočne) filozofije i na koji način je u dijalogu sa zapadnom kroz koncept svijeta u Uedinoj filozofiji kao kulminaciji jednog toka razvoja misli. Uedin koncept dvostrukog svijeta, odnosno svijeta/otvorenog prostranstva, temelji se na mnogim izvorima od kojih su najveći utisak ostavili, u istočnoj tradiciji zen-budizam, a u zapadnoj, Martin Heidegger. Iako se u radu pretpostavlja poznavanje zapadne tradicije, Heideggerov utjecaj na Uedu je značajan, pa je uključena Uedina interpretacija pojmova te Heideggerove filozofije uopće koja se tiče koncepta svijeta. |
