| Popis: |
Između dva svjetska rata počeo se nazirati koncept kazališta za djecu kakvog danas poznajemo, dok se istovremeno, na krilima novih pedagoških metoda, škola sve snažnije otvarala umjetničkom odgoju i prepoznavala potencijale koje takav pristup donosi. U tom periodu, uvjerljivo najobjavljivanija autorica dječjih igrokaza je dubrovačka učiteljica Bosiljka Manojlović Zaninović, čiji su igrokazi predmet istraživanja ovog teksta. Istraživanje započinje razmatranjem pedagoškog kontesta, nastavlja se analizom autoričinih ideja o dramskom načinu rada s djecom koje su implicitno prisutne u tekstovima. U završnom, ključnom dijelu rada, istražuju se načini poučavanja pristuni u igrokazima, i pri tom se koristi 'metodološka rešetka' iz knjige A. Jacksona Theatre, Education and the Making of Meanings (2007), da bi se zatim rezultati usporedili s ranijim istovrsnim istraživanjem suvremenog hrvatskog kazališta za djecu. Zaključci pokazuju kako su se više promijenile poruke nego oblici poučavanja: ono je samo stavljeno u drugi plan i zaogrnuto zabavom. |
