| Popis: |
U knjizi se propituju potencijali i dosezi tradicijskih znanja o okolišu i održivog razvoja shvaćenog kao oponašanje mreže života. Nakon konceptualnog određenja svjetonazora portretirane su osnovne karakteristike predmodernog, modernog i postmodernog društva, pri čemu se društvo odredilo kao transtemporalni, dinamički i procesualni fenomen. Analiza je nastavljena revizijom okolišnih svjetonazora i ekoloških etika te utvrđivanjem osnovnih karakteristika kognitivne paradigme (eidos) i etike (ethos) predmodernog organskog svjetonazora (ethosi mjesta), modernog mehanicističkog svjetonazora (egocentrizam, antropocentrizam ili homocentrizam, ekstenzionizam) i postmodernog ekološkog svjetonazora (ekocentričke i partnerske etike). U kontekstu ekološke revizije svjetonazora razmotrene su službene interpretacije održivog razvoja te artikulirano shvaćanje održiva razvoja utemeljeno na Caprinoj ideji mreže života i bioregionalističkoj perspektivi. Analiza tradicijskih znanja o okolišu bazira se na afirmiranju tradicije pročišćene od primjesa eksploatacije, hijerarhizacije, patrijarhalnosti i različitih formi ekskluzivizma, što je omogućilo razlučivanje funkcionalnih i disfunkcionalnih elemenata tradicije. Funkcionirajući kao eidos organskog svjetonazora, tradicijska znanja o okolišu povezana su s održivim življenjem, racionalnom uporabom resursa i ethosom koji promovira solidarnost i respekt spram prirode. Nabrojani elementi su prepoznati kao važne komponente u recentnom promicanju održiva razvoja i diverziteta na lokalnom i globalnom nivou. Analiza tradicijskog znanja o okolišu temelji se na propitivanju njegovih karakteristike i komponenti ; njegova odnosa prema znanstvenom znanju ; rodne dimenzije s posebnim naglaskom na ženska znanja i odnos prema okolišu ; njegove uloge u okolišnoj politici i razvojnim projektima ; važnosti lokalne kulture za održivi razvoj i očuvanje biokulturnog diverziteta ; eksploatacije i komercijalizacije tradicijskih znanja na globalnom tržištu. Ukazano je na ključne naracije okolišne mitologije (egzotični drugi, ljudi kao uljezi, plemeniti divljaci i posrnuli anđeli, Indijanci kao eko-izabrani narod) i analiziran je doprinos tradicijskih znanja o okolišu u održavanju mreže života. Empirijsko istraživanje provedeno u ličkom selu Kuterevu, utemeljeno na kvalitativnoj metodologiji, daje uvid u potencijale i dosege lokalnih tradicijskih znanja jedne specifične hrvatske ruralne sredine, njezinih okolišnih strategija, socijalnih odnosa (unutar ljudske zajednice i prema ne-humanim zajednicama), spiritualnosti i svjetonazorskih tendencija. |
