| Popis: |
Uloga visokoškolskog nastavnika samo je jedna je od dimenzija akademske profesije. Od osobe odgovarajućih kvalifikacija uključene u akademsku djelatnost očekuje se da tijekom karijere preuzme više profesionalnih uloga: nastavničku, istraživačku, upravljačku, doprinositelja zajednici. Tijekom akademske karijere te se uloge postupno razvijaju i obogaćuju, međusobno se prožimaju, utječu jedna na drugu, ali im se i mijenja istaknutost u pojedinim fazama karijernog razvoja. Unatoč povezanosti i isprepletanju realizacija, svaka od tih uloga postavlja pred osobu u akademskoj profesiji specifične zahtjeve u pogledu njihova ispunjavanja. Uspješnost realizacije zadataka svojstvenih pojedinoj ulozi pretpostavlja ovladanost odgovarajućim skupom profesionalnih kompetencija koje čine kompetencijski profil te uloge. Pritom se profesionalna kompetencija određuje kao dinamički sklop konceptualnih, proceduralnih i činjeničnih znanja, kognitivnih i praktičnih vještina te uvjerenja i vrijednosti čija primjena u odgovarajućem akademskom kontekstu omogućuje učinkovito djelovanje. Kad je riječ o akademskoj profesiji, te se kompetencije stječu i razvijaju tijekom cijeloga karijernog puta, oslanjajući se na sve oblike cjeloživotnog učenja: formalno, neformalno i informalno. U okviru projekta Educa- T težište je postavljeno na razvijanje kompetencijskog profila relevantnog za nastavničku ulogu osobe u akademskoj profesiji. Gledano iz povijesne perspektive, premda je nastavnička uloga temelj akademske profesije te je zajednička i znanstveno-nastavnim i nastavnim zvanjima, razvijanje nastavničkih kompetencija najčešće se svodilo na informalno učenje, a tek rjeđe na neformalne oblike učenja. Globalne društvene, gospodarske i tehnološke promjene koje su se zbivale posljednjih pedesetak godina postavile su nova očekivanja i složene zahtjeve za visoko obrazovanje, posebno u području izlaznih kompetencija studenata svih profila i razina. Ta su nova očekivanja i zahtjevi, u kombinaciji s povećanjem brojnosti i raznovrsnosti studenata, potaknula mnoge visokoškolske ustanove u razvijenim zemljama na kreiranje sustavnije i snažnije podrške razvoju nastavničkih kompetencija svojih nastavnika. U 21. stoljeću u tom se području uočava znatan pomak od neformalnih oblika podrške prema programima formalnog usavršavanja u sklopu cjeloživotnog učenja. U europskom visokoškolskom kontekstu važan doprinos promjeni shvaćanja i pristupa realizaciji nastavnog procesa dala je uspostava sustava vanjskog i unutarnjeg vrednovanja visokih učilišta, kao i suvremene spoznaje obrazovnih znanosti u području visokog školstva (ESG, 2015). Te su empirijski utemeljene spoznaje u znatnoj mjeri usmjerile definiranje standarda kvalitete vezanih uz ishode učenja, planiranje kurikuluma te proces učenja, poučavanja i vrednovanja ishoda u okviru sustava vanjskog vrednovanja visokih učilišta. Polazeći od tih osnovnih postavki, koje danas određuju okvir nastavničke uloge (Ledić i Turk, 2016) u akademskoj profesiji, uvidom u primjere dobre prakse, analizom potreba i stanja u hrvatskom kontekstu, konzultacijama sa stranim i domaćim ekspertima i praktičarima, kao i refleksijom o vlastitom nastavničkom iskustvu, ekspertna radna skupina EducaT projekta u skladu s projektnim ciljem oblikovala je prijedlog kompetencijskog profila visokoškolskog nastavnika, izradila prijedlog okvirnog kurikuluma za stjecanje nastavničkih kompetencija u visokom obrazovanju te je formulirala preporuke za implementaciju. |
