| Popis: |
Iz perspektive evolucijske psihologije, prirodnim odabirom su se razvile različite psihološke adaptacije čija je funkcija smanjenje mogućnosti napuštanja od strane partnera. Pretpostavlja se da je ljubomora mehanizam koji ima tu funkciju, a definira se kao emocionalno stanje uzrokovano percipiranom prijetnjom trenutnoj vezi. S obzirom da pritisci prirodnog odabira nisu bili jednaki za muškarce i žene, postoje razlike u ljubomori s obzirom na spol. Muškarci su se suočavali s problemom sigurnosti u očinstvo, zbog čega su ljubomorniji na seksualnu nevjeru partnerice. Žene su se suočavale s gubitkom partnerovog ulaganja resursa zbog čega su ljubomornije na emocionalnu nevjeru. Također, prijašnja istraživanja pokazuju da su muškarci spremniji oprostiti emocionalnu, a žene seksualnu nevjeru partneru. Međutim, malo je istraživanja posvećeno ispitivanju medijatorskih varijabli između spola te ljubomore i opraštanja nevjere. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati prediktivan doprinos stava o međuzavisnosti nevjera, socioseksualne orijentacije te statusa veze sudionika u ispitivanju ljubomore i oprosta nevjere. Korištena je metoda prisilnog izbora tijekom koje sudionici odabiru seksualnu ili emocionalnu nevjeru kao onu koja izaziva veći stupanj ljubomore, te onu koju bi prije oprostili nevjernom partneru. Primijenjen je i Upitnik socioseksualne orijentacije (Kardum, Gračanin i Hudek-Knežević, 2006) te su prikupljeni podaci o stavovima sudionika o međuzavisnosti nevjera. Kad je riječ o razlikama u ljubomori između muškaraca i žena, rezultati su u skladu s prijašnjim istraživanjima. Značajnim prediktorima opraštanja nevjere su se pokazali stav sudionika o međuzavisnosti nevjere i status veze, što navodi na zaključak da su u osnovi ljubomore i oprosta različiti mehanizmi. Mogući uzrok tih razlika su različite adaptivne vrijednosti ljubomore i oprosta. Odnosno, moguće je da opraštanje nevjere nije pod utjecajem evolucijskih mehanizama. |
