| Popis: |
Nakon 1945. Petar Šegedin nameće se kao jedan od vodećih hrvatskih književnika i intelektualaca, pa iako je sve do prve polovice 1967. član komunističke partije, književnim i javnim djelovanjem nerijetko „provocira“ partijsku rigidnost. Tijekom 1950-ih jedan je od vodećih aktera kulturno-intelektualnog života, između ostaloga, 1953–1954. predsjednik je Društva književnika Hrvatske, a 1956–1960. član je jugoslavenske kulturne delegacije u Parizu. Poslije djeluje kao slobodni književnik i sve se češće upušta u različite oblike društveno-kulturne kritike stanja u socijalističkoj Jugoslaviji. Ipak, 1964. postaje redovitim članom JAZU-a, pa tako 1967. dočekuje kao istaknut član Akademije, Matice hrvatske (član Upravnog odbora) i DKH-a (gdje je 1968–1970. opet predsjednik). U navedenim je tijelima snažno podržao sadržaj i objavu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a nakon što se odbio „odreći“ Deklaracije isključen je iz Saveza komunista Jugoslavije. Šegedin u razdoblju Hrvatskog proljeća ne dovodi u pitanje socijalističko i jugoslavensko uređenje zemlje, ali javnim istupima i tekstovima učestalo ukazuje na manjkavosti i nepravilnosti u provođenju načela „bratstva i jedinstva“, kulminacija čega je njegova knjiga Svi smo odgovorni? iz 1971. Jednako tako, uvidom u Šegedinov dosje u Službi državne sigurnosti može se pratiti njegova povezanost s različitim grupacijama involviranim u događaje tijekom Hrvatskog proljeća (studenti, emigracija i dr.) Takva aktivnost ne ostaje nezamijećena u partijskim redovima i Šegedinovo se ime nerijetko spominje kad se govori o nositeljima oporbene aktivnosti. Više sudionika tih događaja svjedoči o činjenici da je i sam Tito pozivao na njegovo uhićenje ; dakako, nakon sloma Hrvatskog proljeća našao se Šegedin i na popisu (nepostojećeg) „Komiteta pedesetorice“. Međutim, 1972. uspijeva izbjeći uhićenje i na nekoliko godina odlazi izvan zemlje. U izlaganju, odnosno tekstu koji će uslijediti, na temelju arhivske građe, memoarskih zapisa i tekstova iz onovremene periodike ukazat će se na stvarne razmjere dosad pomalo zanemarene uloge Petra Šegedina u događajima 1967.–1971. |
