| Popis: |
U izlaganju se problematizira položaj hrvatskih iseljenika u Australiji i Novom Zelandu od početka 20. stoljeća do Drugog svjetskog rata. Pri tome se fokus stavlja na pitanje socijalne konstrukcije rasnog identiteta, te se u tom kontekstu analizira iskustvo hrvatskih iseljenika. Naime, rasni identitet migranata sagledavan je iz različitih aspekata i u kontekstu australskog i novozelandskog društva za cijeli niz nacija, no ovo pitanje nije još uvijek privuklo značajniju pozornost u slučaju hrvatskih iseljenika/useljenika. Stoga je cilj ovog izlaganja usporediti položaj hrvatskih iseljenika u ova dva velika useljenička društva kako bi se uočile sličnosti te interpretirale eventualne razlike među njima. Istraživanje se temelji na analizi novinskih članaka objavljivanih u Australiji i Novom Zelandu u razdoblju od 1900. do 1941. godine. Prema osnovnoj tezi, hrvatski iseljenici dijelili su sudbinu drugih istočnoeuropskih i južnoeuropskih useljenika u dominatno anglosaksonskim društvima tijekom istraživanog razdoblja. Značajni dijelovi tih društava ovim useljenicima nisu priznavali pripadnost bijeloj rasi u potpunosti, a što je bilo važno s obzirom da je istovremeno bilo općeprihvaćeno uvjerenje o njenoj genetskoj i kulturnoj superiornosti. Rezultat je bila diskriminacija svih koji su percipirani ne- bijelima ili manje bijelima, uključujući i Hrvate. U ovom širem kontekstu formirao se identitet hrvatskih iseljeničkih zajednica u Australiji i Novom Zelandu, a situacija ih je u političkom smislu tijekom međuratnog razdoblja usmjerila prema naglašenijem pristajanju uz komunističke ideje. Ovakav razvoj događaja utjecao je nakon Drugog svjetskog rata na odnose s novom generacijom hrvatskih iseljenika, a koji su dominantno bili protu-jugoslavenski i protu- komunistički orijentirani. |
