| Popis: |
Razdoblje 18. i prve polovice 19. stoljeća smatra se »zlatnim vijekom« gospodarskog i kulturnog razvoja Boke kotorske. Uz Perast i Dobrotu te glavni grad Kotor, vodeće naselje Zaljeva svetaca bio je Prčanj. Tamošnje pomorsko-trgovačke obitelji Beskuća, Đurović, Lazari, Luković, Milin, Verona, Visin, Zerman i druge raspolažu tada sa impozantnim kapitalom, posjeduju ili su suvlasnici trgovačkih brodova, a najčešća destinacija njihova poslovnog djelovanja je Venecija, glavni grad tada zajedničke državne zajednice i stoljećima središnje mjesto useljavanja Hrvata sa šireg područja istočnojadranske obale. Ondje je, od 1451. godine, djelovala hrvatska bratovština sv. Jurja i Tripuna (Scuola degli Schiavoni), najvažnija ustanova okupljanja i očuvanja domovinske svijesti iseljenih Hrvata. U 18. stoljeću premoć u članstvu i upravnim tijelima rečene Bratovštine preuzimaju Bokelji te je osvjetljavanje ispreplitanja bokeljske prisutnosti u Veneciji i djelovanja Bratovštine sv. Jurja i Tripuna u fokusu ovoga istraživanja. Središnja tema rada odnosi se na udio pripadnika bokeljske (Prčanj) obitelj Đurović, jedne od vodećih pomorsko-trgovačkih obitelji u Boki u novome vijeku, u Bratovštini sv. Jurja i Tripuna tijekom 18. stoljeća i u prvim godinama 19. stoljeća. Rad se ponajprije zasniva na istraživanju i raščlambi gradiva iz Arhiva Bratovštine sv. Jurja i Tripuna (spisi s godišnjih skupština Bratovštine, knjige prihoda i rashoda Bratovštine), kao i na uvidu u postojeća historiografska saznanja. Kronološkim slijedom prati se djelovanje pojedinih pripadnika obitelji Đurović u rečenoj Bratovštini (članstvo, obnašanje službi u upravnim tijelima udruge), a za svakog se pojedinca donose – koliko je to moguće prema postojećim spoznajama – dodatni podaci o njegovu djelovanju u gospodarskom i društvenom životu Boke. |
