| Popis: |
Podlanica Sparus aurata, jedna je od vrsta riba koja se uzgaja u Sredozemlju. Pripada porodici Sparidae (ljuskavke), čija je proizvodnja tijekom posljednja dva desetljeća pokazala značajniji rast. Uspješnost uzgoja riba uvelike ovisi o kvaliteti hrane koja osigurava zdravlje i maksimalni prirast uzgajane vrste te osigurava optimalnih uvjeta za održavanje životnih funkcija. Osim toga visoka efikasnost iskorištenja hrane može smanjiti utjecaj uzgajališta na okoliš. Upravljanje hranidbom jedan je od najzahtjevnijih tehnoloških postupaka u kaveznom uzgajalištu riba, potrebne količine hrane ovisne su o biomasi ribe, prosječnoj veličini ribe, duljini dana te temperaturi uzgojnog medija. U idealnim prilikama, hranidba daje najbolje rezultate kada se riba hrani približno do sitosti. Hranidbom koja je dobro odmjerena uvelike se pridonosi postizanju optimalne konverzije hrane i prirasta riba, kao i na smanjenje utjecaja uzgoja na okoliš. Procjena maksimalnog obroka je jedan od temeljnih parametara u modelima za procjenu rasta i potrošnje hrane u akvakulturi, što je ujedno i cilj ovog rada tj. usporediti model za procjenu maksimalnog obroka sa postojećim modelima. Maksimalni obrok je procijenjen na temelju praćenja parametara rasta i potrošnje hrane kod generacije podlanice 2017. prosječne mase od 6-350 g. Model je uspoređen s modelom koji predlaže Seginer (2016.) na temelju rezultata istraživanja drugih autora. Validacija modela napravljena je na generaciji 2018.. Riba je hranjena svaki dan 2-8 x ovisno o veličini ribe i temperaturi mora. Hranjenje se provodilo na način da je ribi više puta dnevno ponuđena hrana. Jednom tjedno provodilo se cjelodnevno hranjenje do sita, uz pomoć kojeg se odredilo 80 % od ukupne količine koje je riba pojela do sitosti za ostale dane hranjenja. Prikupljeni podaci obrađeni su statistički i obličeni u formalni model za procjenu maksimalnog obroka u uzgojnim uvjetima. Procjene temeljene na modelu ovom radu kao i mjerenja u provedenom pokusu daju znatno veće vrijednosti od preporuke koju je dao Seginer (2016.) na temelju literaturnih navoda. |
