| Popis: |
Sažetak: Prema rezultatima našeg istraživanja u periodu od 1997. do 1999.godine, na području virovitičko-podravske županije bilo je 27, 3 uspješno izvršenih suicida na 100000 stanovnika, a ako se uzmu u obzir i nesretni slučajevi sa smrtnim ishodom, tada je taj broj 41.3 na 100000 stanovnika. Deset od svih izvršenih suicida u promatrane tri godine izvršili su razvojačeni hrvatski branitelji, što iznosi 5, 8% od ukupnog broja suicida. Pokušali smo za promatrani period otkriti i broj registriranih pokušaja suicida, analizom registriranih slučajeva u arhivi Stanice za hitnu pomoć, psihijatrijskog, internog i odjela za dječje bolesti Opće bolnice. Taj broj je za 1997.godinu 67, za 1998.godinu 61, a za 1999.godinu svega 16. Od svih registriranih , sedam slučajeva godišnje odnosi se na pacijente sa posttraumatskim stresnim poremećajem. Analiza rada psihijatrijske ambulante Odjela za duševne bolesti Opće bolnice u Virovitici pokazala je da su u promatrane tri godine, između svih pacijenta koji su pregledani, osobe oboljele od posttraumatskog stresnog poremećaja zastupljene od 24.1% do 33.4 %. To su osobe kojima je uputna dijagnoza bio PTSP tj. F 43.1. Tako su upućivani pacijenti upravo s tim poremećajem dominirali u odnosu na ostale dijagnostičke kategorije. S obzirom na uočenu situaciju, organizirane su dodatne psihoterapijske aktivnosti u radu s kategorijom pacijenata s posttraumatskim stresnim poremećajem. U početku male psihoterapijske grupe, potom srednja i velika grupa, koja je potom prerasla u Klub hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a. U rad su od samog početka uključene i supruge pacijenata, a kroz raznovrsne aktivnosti i njihova djeca. Sada je u rad Kluba aktivno uključeno oko 150 pacijenata i oko 50 žena. Kroz ambulantno praćenje i liječenje prolazi još oko 150 pacijenata s dijagnozom PTSP. Zanimljiva je pojava da se kod osoba koje su uključene u program praćenja i rehabilitacije putem socioterapijske grupe ne nalazi registriranih pokušaja suicida, niti izvršenih suicida. Registrirani suicidi su u osoba koje nisu uključene u praćenje, a pokušaji suicida su opservirani u nekih osoba koje su samoinicijativno prekinule sudjelovanje u aktivnostima Kluba i zanemarile svoje liječenje, a takvo ponašanje ih je vratilo u grupu. Time nisu nestala suicidalna razmišljanja i rizična ponašanja u osoba liječenih od PTSP-a, ono je i dalje prisutno, no za sada bez manifestacija koje bi zahtijevale intenzivni tretman. Mišljenja smo da je sustavna aktivnost trajnog praćenja, u obliku socioterapijskih rehabilitacijskih skupina organiziranih na načelima samopomoći, ili stručno vođenih, u osoba liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja, adekvatna prevencija suicidalnog ponašanja u toj brojnoj rizičnoj skupini. Abstract: According to the results of our study in the period from 1997 to 1999 there were 27.3 successful suicide attempts per 100000 populations in Virovitica and Podravina County, and when taking into consideration accidents with fatal outcome, the number goes up to 41.3 per 100000 populations. Ten of all suicides were committed by demilitarized Croatian war veterans, or 5.8% of all the suicides committed in that period. In order to find out how many suicide attempts were registered in the period observed, we analyzed cases registered in archives of the Emergency room, Psychiatric department, Medical department, and Pediatric ward in General Hospital. There were 67 registered cases in 1997, 61 cases in 1998, and 16 cases in 1999. From all registered cases, seven cases per year pertain to patients with posttraumatic stress disorder. Analysis of performance of our psychiatric outpatient clinic at Psychiatric Department, General Hospital Virovitica, showed that 24.1% to 33.4% of all patients examined suffer from posttraumatic stress disorder with the leading diagnosis PTSD, i.e., F 43.1. Thus, the patients with this particular disorder predominated in relation to other diagnostic categories. Regarding the observed situation, additional psychotherapeutic activities were organized in working with patients suffering from posttraumatic stress disorder. Psychotherapeutic groups of patients were at first small, then medium sized and large, and finally they developed into the Club of Croatian War Veterans treated for PTSD. The patients’ wives and their children have been included into the Club’ s activities from the start. At this point 150 patients and about 50 wives are actively engaged in the Club’ s activities. Additional 150 patients with the PTSD diagnosis are included into treatment and follow-up in our outpatient psychiatric clinic. It is interesting that there are no registered suicides or suicide attempts in patients included in follow-up and rehabilitation program through sociotherapeutic groups. Suicides are registered among persons who were not included in follow-up, and suicide attempts were noticed in some persons who self-initiatively discontinued their activities in the Club and disregarded their treatment. Such a behavior got them back to the group. Getting back did not end their suicidal thoughts and risk behavior— the behavior was still present but currently without manifestations that would require intensive treatment. We think that systematic constant follow-up, in the form of sociotherapeutic rehabilitation groups, either professional or organized upon the principles of self-help, is adequate prevention for suicidal behavior in persons treated for posttraumatic stress disorder. |
