| Popis: |
Tijekom adolescencije jedan od temeljnih razvojnih zadataka je istraživanje i uspostavljanje vlastitog identiteta. U postkonfliktnim i podijeljenim zajednicama kakav je npr. današnji Vukovar, etnički identitet se javlja kao ključna odrednica svakodnevnog života i dinamike društvenih odnosa u zajednici. Održavanju podijeljenosti zajednice i međuetničkim napetostima u velikoj mjeri može pridonijeti ponašanje mladih, posebno u situacijama sukoba vršnjaka različite etničke pripadnosti. Na temelju postavki teorije socijalnog identiteta i teorije međugrupne prijetnje, u ovom je radu provjereno je li moguće predvidjeti prosocijalno ponašanje promatrača u situacijama međuetničkih sukoba na temelju sociodemografskih varijabli dobi i spola, etničkog identiteta i odgoja te doživljaja prijetnji vlastitoj grupi, mjerenih kao simbolička i realistična prijetnja (percepcija diskriminiranosti vlastite grupe). U istraživanju su sudjelovali mladi u dobi od 13 do 18 godina, učenici 8. razreda osnovnih (N = 125) i 2. razreda srednjih škola (N = 433) u nastavi na hrvatskom i na srpskom jeziku u Vukovaru. Prikupljeni su podaci o sociodemografskim pokazateljima, etničkom identitetu, etničkom odgoju, doživljaju diskriminiranosti, simboličkoj prijetnji i prosocijalnom ponašanju promatrača. Hijerarhijska regresijska analiza pokazala je kako izraženije prosocijalno ponašanje promatrača predviđa ženski spol, manje izražen etnički identitet, slabije izražen etnički odgoj i manji osjećaj simboličke prijetnje vlastitoj grupi. Uspješnost predikcije prosocijalnog ponašanja bila je različita za većinski uzorak Hrvata (41% varijance) i manjinskih Srba (16%). Rezultati su interpretirani uzimajući u obzir razlike u odnosima većine i manjine u višeetničkim postkonfliktnim zajednicama. Nadalje, raspravit će se smjernice za intervencije koje mogu pomoći mladima u procesu istraživanja i formiranja etničkog identiteta te razvoja stabilnih i nenasilnih vršnjačkih odnosa u višeetničkim zajednicama. |
