| Popis: |
Samoefikasnost u kontroli tjelesne težine odnosi se na percepciju pojedinca o vlastitoj učinkovitosti u ponašanjima koja dovode do gubitka ili održavanja težine. Pretile osobe niske samoefikasnosti osjećaju prestrašenost i obeshrabrenost zbog percipirane diskrepancije između sadašnje i željene težine dok su one visoke samoefikasnosti ustrajnije u postizanju ciljne težine. Cilj je ovoga istraživanja provjeriti povezanost između samoefikasnosti, prejedanja, nezadovoljstva tijelom, simptoma anksioznosti i ljutnje na skupini od 100 pacijenata s kardiovaskularnim smetnjama različitog stupnja uhranjenosti (68 muškaraca ; prosječne dobi 55.6 godina). Pretpostavka je da prejedanje posreduje u odnosu između samoefikasnosti s jedne strane te anksioznosti i ljutnje s druge strane. U istraživanju su korišteni upitnici za mjerenje učinkovitosti kontrole težine, prejedanja, anksioznosti te izražavanja ljutnje kao stanja i crte. Rezultati ukazuju na postojanje značajne negativne povezanost između samoefikasnosti, prejedanja i anksioznosti. Pretile osobe koje sebe procjenjuju efikasnijima u kontroli težine rjeđe se prejedaju i imaju nižu razinu anksioznosti. Samoefikasnost je pozitivno povezana s kontrolom, ali ne i izražavanjem ljutnje što pokazuje da osobe efikasnije u kontroli težine više kontroliraju ljutnju. Nezadovoljstvo tijelom pozitivno je povezano s prejedanjem i višim ITM-om. Žene se češće prejedaju i anksioznije su u odnosu na muškarce. Općenito, rezultati govore u prilog tome da su pretili pacijenti, niže samoefikasnosti, skloniji prejedanju, a prejedanje posreduje u povećavanju anksioznost i slabijoj kontroli ljutnje. Rezultati sugeriraju da je u tretmanu s pretilim pacijentima koji moraju smanjiti tjelesnu težinu potrebno voditi računa o spolnoj specifičnosti te navedenim psihološkim i ponašajnim varijablama. |
