| Popis: |
Površinsko otjecanje oborinskih voda od davnina je predstavljalo problem, a njegovo rješavanje veliki izazov. U gotovo svim visoko razvijenim zemljama svijeta, pri čemu prednjače SAD, Kanada Singapur i Australija), već je dugi niz godina u primjeni u potpunosti promijenjen pristup dosadašnjoj praksi upravljanja otjecanjem oborinskih voda, koji na oborinsku vodu gleda kao vrijednost, a ne kao tekući otpad kojeg treba što hitnije odvesti iz čovjekove neposredne okoline. Urbanizacijom određenog područja, odnosno povećanjem izgrađenosti, smanjuje se udio propusnih površina, i posljedično se generira intenzivnije površinsko otjecanje (veća količina oborinske vode se nakuplja na površinama). Integralno upravljanje oborinskim vodama isključuje dosadašnji jednodimenzionalni pristup u sklopu kojeg se problematika odvodnje oborinskih voda sagledava isključivo s aspekta građevinske struke i to grane hidrotehnika. U okvirima integralnog upravljanja pristupa se rješavanju dane problematike, odnosno iznalaženja optimalnih rješenja, s aspekta multidisciplinarnosti. . Do danas su se u okviru novog integralnog pristupa razvila brojna tehnička i tehnološka rješenja zbrinjavanja oborinskih voda, tzv. „suvremeni sustavi zbrinjavanja oborinskih voda“ ili "najbolji postupci upravljanja oborinskim vodama" ili "cjeloviti postupci upravljanja oborinskim vodama" ili "postupci integralnog upravljanja oborinskim vodama". Jedan od primarnih ciljeva svih tih postupaka je oponašanje hidrološkog režima određenog područja koji se urbanizira kakav je bio prije urbanizacije, na način da se u što je moguće većoj mjeri dio oborinskih voda palih na određeno slivno područje i zadrži na tom slivnom području. Time se ostvaruju značajne ekonomske uštede jer nije potrebno graditi dugačke zatvorene sustave odvodnje s pratećim objektima i s velikim kapacitetom. Pod osnovnim tehničkim i tehnološkim rješenjima u okviru integralnog upravljanja oborinskim vodama podrazumijeva se zelena gradnja poput biljnih pojaseva, zatravljenih jaraka, biljnih uređaja, bioretencija, kišni vrtovi, infiltracijsko- retencijski parkovi, porozni zastori, lagune s produženom retencijom, infiltracijski spremnici, infiltracijski jarci, pješčani filtri, zeleni krovovi, zelene fasade i dr. Svi navedeni postupci se temelje na postizanju učinkovitije infiltracije (u tlo), evaporacije i zadržavanja (privremenog ili trajnog) oborinskih voda generiranih na određenom slivu. Važno je istaknuti da se svi navedeni postupci mogu uspješno primijeniti kako kod novo projektiranih, tako i u sklopu postojećih sustava odvodnje oborinskih voda. Neovisno o činjenici da do danas odvodnja obornskih voda u urbaniziranim područjima u Hrvatskoj nema težinu prioriteta, i da je rješavanje tog problema prepušteno lokalnim zajednicama koje najčešće nemaju dostatna financijska sredstva za realizaciju, ipak se pojedine lokalne zajednice i stručnjaci mogu pohvaliti pozitivnim primjerima iz prakse. |
