| Popis: |
Kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI) danas se rutinski koriste u dijagnostici raznih bolesti kralježnice. Obje pretrage imaju značajne prednosti nad preglednim rendgenogramima i mijelografijom. Dijagnostička osjetljivost MR-a veća je u odnosu na CT i stoga se MRI može koristiti za dijagnostiku većine bolesti kralježnice s nekoliko iznimki (npr. spinalna trauma uzrokovana vatrenim oružjem). Rutinski pregledni rendgenogrami se i dalje preporučuju prije odlučivanja za metodu napredne dijagnostike iz razloga što će preciznije lokalizirati područje od interesa i time smanjiti samo vrijeme skeniranja, a neke teške koštane lezije kralježaka, kao što su hemivertebra ili diskospondilitis mogu se identificirati bez potrebe za naprednim metodama dijagnostike. Općenito, CT omogućava bolju prostornu rezoluciju i prikladniji je za oslikavanje kostiju. Gotovo svaki CT uređaj danas ima opciju snimanja prereza tankih čak do 1 – 1, 5 mm, a neki noviji i submilimetarske. Iz tog razloga CT ima značajnu prednost nad MRI gdje tako tanki prerezi nisu mogući jer se smanjivanjem debljine presjeka smanjuje i SNR (signal to noise ratio). Ostale prednosti CT nad MRI su niži troškovi same pretrage, manje zahtjevno održavanje uređaja te općenito brža pretraga. Danas je zahvaljujući vrlo brzim uređajima i bitno skraćenim vremenom skeniranja, moguće obaviti pretragu i u sedaciji. CT se može koristiti i za navođenje igle pri biopsiji ili aspiraciji jednom kada je lezija točno lokalizirana, dok to kod MRI nije moguće zbog produljenog vremena snimanja i nemogućnosti korištenja bilo kakvih metala za uzorkovanje tkiva. MRI pruža bolju kontrastnu rezoluciju i prikladnija je za oslikavanje mekih tkiva kao što su sama kralježnička moždina, korijeni živaca i intervertebralni diskovi. Skenovi se mogu dobiti u nekoliko ravnina dok to kod CT nije slučaj te se snimke pretežno dobivaju u jednoj (transverzalnoj) ravnini. Iako se CT skenovi mogu reformatirati u bilo koju poželjnu ravninu, uključujući i 3D, kvaliteta reformatiranih skenova je niža u odnosu na original. Upravo je debljina presjeka faktor bolje uočljivosti i rezolucije na reformatiranim slikama ; što je presjek tanji, to je rezolucija bolja. Dok se mijelografija i dalje koristi zajedno s CT odnosno kao njegova nadopuna, kod MRI to nije potrebno zbog mogućnosti razlikovanja kontrasta tkiva upotrebom različitih sekvenci snimanja. Time se ujedno smanjuje i rizik mortaliteta povezan s mijelografijom. |
