| Popis: |
Život velikog broja ljudi na malom prostoru u kombinaciji s klimatskim promjenama, koje se ogledaju u sve učestalijim pojavama ekstremno sušnih i kišnih razdoblja, dovodi do sve većih problema u gospodarenju vodama u urbanim sredinama. Klasična urbanizacija određenog prostora povećava udio nepropusnih površina što rezultira većom količinom oborinske vode koja se nakuplja na površinama i kao takva ocjenjuje nepoželjnom i koju je potrebno u što kraćem vremenskom periodu usmjeriti prema zatvorenim sustavima odvodnje i njima odvoditi u najbliže prijemnike (površinska vodna tijela). Posljednjih 20-ak godina postupno se u okviru svjetske prakse uvode novi pristupi i rješenja gospodarenja vodama u urbanim područjima, tzv. „održivi sustavi urbane odvodnje oborinskih voda“ (engl. SUDS – sustainable urban drainage systems) ili "cjeloviti postupci upravljanja oborinskim vodama" (engl. low-impact development) ili "najbolji postupci upravljanja oborinskim vodama" (engl. runoff best management practices). Kod tih se postupaka površinske vode ne odvode direktno zatvorenom kanalskom mrežom oborinskog ili mješovitog sustava odvodnje, već je sastavni dio sustava odvodnje niz "zelenih" objekata kojima se djelomično oponašaju prirodne hidrološke pojave na slivu koje su bile prisutne prije urbanizacije određenog prostora. Ti postupci rezultiraju zadržavanjem dijela oborinskih voda na samom slivu što rezultira smanjenjem vodnog vala i smanjenjem ukupnih količina oborinske vode nizvodno kroz kanalsku mrežu uz ostvarivanje dodatnih okolišnih, urbanističkih, društvenih, ekonomskih i kulturnih koristi. Novi pristup i nova rješenja koja su već duži niz godina u primjeni u gotovo svim visoko razvijenim zemljama Svijeta podrazumijevaju "zelena" tehnička rješenja kao što su zatravljeni jarci, akumulacijske i retencijske lagune, bioretencije, biljni uređaji, podzemne retencije, kišni spremnici, infiltracijski jarci, kišni vrtovi, zeleni krovovi, zeleni zidovi i dr. Navedenim postupcima zapravo se omogućava uskladištenje, infil¬triranje, evaporacija i zadrža¬vanje dijela oborinskih voda na samom slivu na kojem se i generiraju. Svi navedeni postupci mogu se uspješno primijeniti kako kod novo projektiranih, tako i u sklopu postojećih sustava odvodnje oborinskih voda. U Europi i Svijetu se na nacionalnim i lokalnim razinama kontinuirano pokreću programi čiji je cilj implementacija tzv. „zelene infrastrukture“ u kombinaciji s konvencionalnim sustavima odvodnje. Time se žele ostvariti dodatne koristi u vidu učinkovitije zaštite okoliša i ljudskog zdravlja, unaprijeđena krajobraza, povećanja standarda življenja i novih poduzetničkih prilika u zelenom sektoru. Ovakva rješenja su već prepoznata kao važna od strane Svjetske banke te su ugrađena u zakonski okvir u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u, Singapuru te su Berlin, Portland, Philadelphija, Singapur primjeri irbanih centara u kojima su ovi pristupi do danas uspješno primijenjeni. Odvodnja obornskih voda u urbanim sredinama u Hrvatskoj nema težinu prioriteta i kao takva je prepuštena lokalnim zajednicama da samostalno rješavaju taj problem. U odnosu na velika financijska ulaganja koja su neophodna za kvalitetno rješavanje problema odvodnje oborinskih voda, gotovo sve lokalne zajednice se oslanjanju isključivo na postojeće mogućnosti i rješenja odvodnje oborinskih voda u sklopu postojećih mješovitih sustava odvodnje. Šira primjena zelene infrastrukture (najboljih postupaka upravljanja oborinskim vodama), uz uvažavanje specifičnih terenskih prilika te multidisciplinaran pristup, garancija je uspješnog te ekonomski, ekološki, tehnološki i socijalno održivog rješavanja problema zbrinjavanja oborinskih voda u urbanim sredinama uz dodatno otvaranje mogućnosti razvoja novih poslovnih prilika u području ekonomije usluga ekosustava. |
