Popis: |
Radeći s djecom i promatrajući ih, Montessori je otkrila da svako dijete od početka svog života nosi u sebi "plan gradnje" svoje osobnosti, odnosno da se svako dijete slijedom svoje volje i snage aktivira na vlastitom razvoju. Zato se apelira na roditelje i stručnjake da svoj skolastički pristup dociranja preispitaju i promijene na poticanje i razvijanje samoobrazovanja koje vodi ka samostalnosti, samokritičnosti i nezavisnosti djeteta. Kada dijete postane "mali istraživač" onda se mijenja uloga odgajatelja, učitelja, stručnjaka. Stručnjaci tada postaju "pomagači i promatrači" koji, videći u djetetu punovrijednu osobu, potiču samostalno mišljenje i djelovanje, razvoj slobodne volje i odluka te odgovornost i disciplinu. Nije zadaća stručnjaka da vječito ukazuje na pogreške kroz koje ga dijete negativno doživljava i što dijete demotivira. Puno je bitnije dijete navesti da samo otkrije te pogreške i da se pri tome samo korigira. Od ogromne je važnosti "uređena okolina i uređeni didaktičko-radni materijali" koji se reflektiraju na "unutrašnju urednost djeteta". "Sloboda izbora materijala", za koji se točno zna gdje stoji i gdje ga treba nakon rada vratiti, potiče "slobodu rada". Jako je bitno da dijete u koncentracijskom zanosu ima ugodan doživljaj "samokontrole", odnosno da je u stanju samo otkriti što je dobro napravilo, a što nije. Tako je lako djetetu odlučiti koliko će dugo raditi s jednim materijalom, koliko će puta ponoviti pojedinu vježbu i da li će samo ili s još nekim raditi. Na taj način se razvija individualni tempo učenja, radni ritam i istraživački duh. Zato je Montessori kod svojih materijala, gdje je to god bilo moguće, ugradila "kontrolu pogrešaka". Dijete se upućuje da samo uočava pogreške i pronalazi pravi put iz njih. Montessori je predvidjela četiri grupe kontrole pogrešaka, ovisno o vrsti didaktičko-radnog materijala: 1. mehanički; 2. osjetilno: vid (boja, oblik, veličina), sluh, miris, okus, dodir, težina, toplina; 3. kontrolne točke, kontrolne karte, markacije i skice; 4. kontrola od strane stručnjaka. U funkciji samokontrole do samostalnosti veliku ulogu igraju "izolacija osnovne osobine materijala i izolacija teškoće" u smislu da se materijal s kojim se radi razlikuje od prethodnog samo u "osobini" koju treba uočiti i naučiti, a to je ujedno nova "teškoća" koja je ponuđena djetetu da ju riješi. |