| Popis: |
Diplomski rad obrazlaže nastanak, strukturu i primjenu logoterapije Viktora E. Frankla. Nasuprot Adleru i Freudu, Frankl kreće od psihologijskih interpretacija filozofije egzistencijalizma. Susreće se s pitanjem smisla ne samo kao temeljem egzistencijalne analize, već i kao prikladnog modusa u psihoterapijskoj praksi. Izgrađuje osnovni koncept logoterapije – smisao se pojavljuje kao krajnji horizont propitivanja svakog čovjeka. U okolnostima duševnih poremećaja važno je osvijestiti postojanje smisla u dimenzijama trpljenja, spolnosti i straha od smrti. Zadnje poglavlje ističe kako je smisao puno dublja stvarnost koja se ne može obuhvatiti psihoterapijom kao procesom racionalizacije duševnih poremećaja. Smisao kojeg čovjek otkriva u takvom procesu mora se otvoriti prostoru nad- smisla. Nad-smisao se ne može poistovjetiti s mehanizmima sublimacije kojeg predstavlja Freudov koncept podsvijesti, i s druge strane, s Jungovim isticanjem podsvijesti koja je religiozna ali i ne-slobodna. Na taj način, psihoterapija ne isključuje religioznu dimenziju psihe osobe. Frankl naglašava kako u konkretnoj primjeni logoterapije valja poštivati granice dušobrižništva i terapijskog postupka, ali ne treba zanemariti zajedničke točke religioznog i duševnog važne za integritet osobe. |
