| Popis: |
Korozija je prirodni fenomen koji svake godine uzrokuje velike ekonomske i ekološke gubitke. Iako su na tržištu prisutni brojni sustavi zaštite od korozije, i dalje postoji potreba za novim ekološki i ekonomski prihvatljivim rješenjima. Jedno od mogućih rješenja su samoorganizirajući monoslojevi (engl. Self- Assembled Monolayers, SAMs), tanki, uređeni filmovi dugolančanih organskih kiselina. Samoorganizirajući monoslojevi sve više nalaze primjenu u mikroelektronici, senzorici i elektrokatalizi, ali također imaju i veliki potencijal u korozijskog zaštiti zbog svojih specifičnih svojstava. Organske molekule koje mogu formirati SAM-ove sastoje se od tri dijela - dvije funkcionalne skupine i alkilnog lanca koji ih povezuje. Jedna funkcionalna skupina služi za adsorpciju na metalnu površinu i naziva se glava molekule, a druga skupina je završna i određuje svojstva sloja. Dugi alkilni lanac predstavlja barijeru difuziji agresivnih iona do metalne površine. Neke od prednosti samoorganizirajućih monoslojeva su jednostavnost primjene, ekonomska isplativost i mogućnost prekrivanja velikih površina malom količinom materijala. Cilj ovog rada je dobiti bolji uvid u svojstva SAM-ova praćenjem procesa formiranja zaštitnih filmova oktadecilfosfonske kiseline (engl. octadecylphosphonic acid, ODPA) na različitim metalnim podlogama (zlato, bakar i nehrđajući čelik). U tu svrhu je korištena elektrokemijska kvarc-kristalna mikrovaga (engl. electrochemical quartz crystal microbalance, EQCM). Mjerenja su provedena u 3%-tnoj otopini NaCl-a kao korozivnom mediju simultanim korištenjem EQCM-a i elektrokemijske impedancijske spektroskopije. |
