Popis: |
Dugovječne osobe, stare 80 ili više godina, čine najbrže rastuću podskupinu stanovništva razvijenih zemalja. Istraživanja dugovječnih osoba pružaju podatke o heterogenosti funkcioniranja pojedinaca i o mogućnosti očuvanja sposobnosti prilagodbe na promjene u dubokoj starosti. Dio hrvatskog istraživačkog projekta HECUBA (HRZZ IP-01-2018- 2497) bio je ispitati doprinos sociodemografskih obilježja i psihosocijalnih čimbenika duljini života 345 dugovječnih osoba, korisnika 13 domova za starije osobe u Zagrebu. Prikazani su nalazi dva skupa analiziranih podataka, prikupljenih Upitnikom za osobe duboke starosti, primijenjenog 2008. godine, individualno, u obliku strukturiranog intervjua. Nakon 10 godina, 2018. godine utvrđen je životni status sudionika odnosno dob njihove smrti. Sudionici su doživjeli prosječno 92 godine (raspon 84-103). Prvi skup podataka prikupljen je na 191 sudionika, starih 80-97 godina (prosječno 88), 73% žena, a sadrži njihova sociodemografska obilježja te samoprocjene: odnosa s obitelji, kvalitete života i subjektivnog funkcioniranja. Ispitani muškarci školovali su se značajno više godina od žena, dok u ostalim varijablama nisu nađene značajne rodne razlike. Promatrane varijable doprinijele su 10% objašnjenju duljine života ispitanih dugovječnih sudionika, pri čemu je pojedinačni značajni prediktor dužeg života bio veći broj djece. U ispitanih žena, doprinos istih varijabli dužini života bio je 16, 4% pri čemu su značajni pojedinačni prediktori dužeg života žena bili više godina školovanja i veći broj djece. Drugi skup podataka prikupljen je na 301 sudionika, starih 80–101 godina (prosječno 88), 75% žena a sadrži njihova sociodemografska obilježja, procjenu kognitivnog funkcioniranja te samoprocjene: aktivnosti nakon umirovljenja, subjektivnog funkcioniranja te kvalitete života. Promatrane varijable doprinijele su 6% objašnjenju duljine života ispitanih dugovječnih sudionika, pri čemu su pojedinačni značajni prediktori dužeg života bili bolje kognitivno funkcioniranje i učestalija aktivnost nakon umirovljenja. Nalazi ukazuju na mogućnost poticanja prilagodbenih sposobnosti dugovječnih osoba, kako bi se unaprijedilo kvalitetu života i usluge skrbi o sve većem broju osoba u dubokoj starosti. |