| Popis: |
Tijelo, kao nešto najintimnije svakom čovjeku, je oduvijek bilo u fokusu interesa pojedinca i zajednice. Bilo da je riječ o promišljanju o tijelu, kontroli nad istim, ukrašavanju ili pokapanju, mnoge su sfere ljudskog djelovanja blisko povezane s njime, ali se tijelo ne odražava samo u materijalnom, fizičkom, već i u simboličnome. Rituali i ceremonije sveprisutni su suputnici djelovanja pojedinca u zajednici, bilo da je riječ o svakodnevnim, sitnim ritualima koje mnogi svjesno ili nesvjesno čine, bilo da su to pompozne, svečane ceremonije poput krunidbe ili pogreba moćnika. Prisege s uzdignutom desnicom, prostracija, poljubac mira ili rukopolaganje kao komponenta uspostave vazaliteta sastavni su čimbenici za društveno-političko djelovanje u srednjem vijeku. Organsko shvaćanje države, s vladarem kao glavom, a velikašima kao udovima utkano je u predmodernu politološku misao, kao i političko teološka teorija o “dva kraljeva tijela”: jedno fizičko i smrtno, drugo korporativno i vječno. U ovom radu predstaviti će se mnogostruki i pogledi na tijelo u srednjem vijeku s aspekta rituala i ceremonija. Dok je naglasak na vladajućim slojevima, osvrnuti ćemo se i na takozvanog “malog čovjeka” u sjeni elita. |
