| Popis: |
Pravni položaj djece na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije bio je uređen Općim građanskim zakonikom (1853-1946). Zakon je razlikovao djecu rođenu u braku i izvan braka pri čemu su izvanbračna djeca bila isključena od prava obitelji i rodbine. Manjkav pravni položaj izvanbračne djece mogao se poboljšati putem instituta pozakonjenja slijedom čega su djeca stjecala bračni status s odgovarajućim pravima. Uslijed Prvog svjetskog rata pojavila se ratna siročad, odnosno djeca bez roditelja, u pravilu bez oca koji je poginuo ili nestao u ratu. Ratna siročad, koja je istovremeno bila obilježena izvanbračnim rođenjem, imala je posebno težak društveni i pravni položaj. Pozakonjenje milošću vladara propisano banskom naredbom iz 1917. godine bilo je predviđeno za izvanbračnu djecu čiji su očevi poginuli u ratu ili uslijed ratnih zbivanja ako je bilo dokazano da je otac imao namjeru oženiti majku svojeg djeteta ili je imao namjeru s djetetom postupati kao s bračnim djetetom. Pritom je ipak trebalo voditi računa da se ne šteti interesima bračne djece poginulog vojnika, odnosno da protiv pozakonjenja ne postoje nikakvi prigovori sa stajališta tzv. javne ćudorednosti. Učinak pozakonjenja uključivao je i stjecanje zakonskog nasljednog prava. |
