| Popis: |
Jedno od ključnih područja nacionalne i međunarodne sigurnosti na početku 21. stoljeća postalo je pitanje energetske sigurnosti i zaštita kritične infrastrukture. Tome u prilog govori činjenica kako pitanja iscrpljivanja izvora nafte i prirodnog plina, posljedica oslanjanja država na uvoz energenata iz inozemstva, sigurnosti opskrbe energentima, brige za okoliš te traženja alternativnih izvora energije postaju svjetski važna pitanja. Kako je osiguranje transportnih pravaca i vlastite energetske infrastrukture postalo jednako važno kao i sama dostupnost energenata, tako je i zaštita energetske infrastrukutre postala integralni dio koncepta zaštite sveukupne kritične infrastrukture. To je povezano sa činjenicom da je za funkcioniranje današnjega suvremenog društva nužnost opskrbe raznim vidovima energije od vitalnoga značaja, stoga osiguravanje sigurnosti energetskih pravaca i infrastrukture postaje važan predmet prilikom definiranja politika nacionalne sigurnosti velikog broga zemalja. Suvremeni svijet sve više zabrinjava sigurnost ospkrbe zbog činjenice da se najveći energetski potencijali nalaze u vrlo nestabilnim područjima što proizvodnju i distribuciju čini vrlo velikim problemom. Stoga mnoge države u svijetu u posljednje vrijeme posvećuje dosta pozornosti razvoju strategija koje će omogućiti stabilnu i dugotrajnu opskrbu energentima. To se posebno odnosi na države Europske unije, kojima potrebe rastu, a nemaju dovoljno vlastitih izvora energije. Sigurna opskrba energijom postala je ključni preduvjet daljnjega razvoja, prije svega gospodarstva, ali i društva u cjelini. To se može vidjeti i na primjeru Republike Hrvatske koja je u situaciji da mora otpočeti sa sustavnim promišljanjem, planiranjem i provedbom aktivnosti vezanih uz postizanje energetske sigurnosti i zaštite kritične infrastrukture. Sve države, pa tako i Republika Hrvatska, suočene su sa činjenicom stalnog rasta energetske potrošnje i potrebom dugoročnog planiranja traženja izvora energije. Svjetski trendovi ukazuju na potrebu stvaranja nacionalnih strategija za zaštitu energetske i ostale kritične infrastrukture država, što se posljedično odražava i na potrebu redefiniranja njihovih temeljnih strateških dokumenata, prije svega, onih koji oblikuju sigurnosne strategije i sigurnosne politike. |
