| Popis: |
U kršu je priobalna zona definirana zonom utjecaja kolebanja plime i oseke (FORD & WILLIAMS, 2007). To je prostor najintenzivnijih komunikacija krških vodonosnika s morem, pa i prostor na kome se podzemne vode često javljaju na površini - u vidu istjecanja krških izvora. S jedne strane zbog osjetljive ravnoteže slane i slatke vode u takvim priobalnim krškim vodonosnicima, a s druge strane zbog izraženih hidrauličkih promjena upravo na tom prostoru, velik broj priobalnih krških izvora povremeno ili stalno zaslanjuje. Intenzitet takvih zaslanjenja u ovisnosti je o otvorenosti komunikacija njihova vodonosnika s morem, a često je potaknut i precrpljivanjem vodonosnika. Intenzivni procesi litoralizacije, sa sve više potrošača i onečišćivača na uskom priobalnom području, uz zapažene negativne opće trendove vezane uz prirodne procese (opadanja količina oborina, protoka i razina podzemnih voda, porast razine mora), usložnjavaju okvir gospodarenja priobalnim krškim vodnim resursima. Stoga je sigurno da će se rješenja osiguranja vode za različite vidove korištenja u skoroj budućnosti tražiti i u većem korištenju uvjetno rečeno „problematičnijih“ vodnih resursa u kršu, priobalnih izvorišta i vodonosnike koji povremeno ili stalno zaslanjuju. Bubić jama je jedno od takvih izvorišta koje povremeno zaslanjuju. Nalazi se u Plominskom zaljevu, udaljena 200 m od korita Boljunčice, s kojim u situacijama manjih dotoka komunicira more. Jama je lijevkastog oblika, dimenzija na površini cca 60 x 40 m i ukupne dubine oko 25 m. Dno je na koti od 15.3 m ispod razine mora, a razine vode u normalnim uvjetima eksploatacije osciliraju u rasponu 0.37 i 7.98 m n.m., s prosjekom od 1.16 m n.m. Od 1969.g. koristi se kao zahvat vode za TE Plomin 1, od 2000.g. i za TE Plomin 2 s prosječnim godišnjim crpljenjem od oko 23 l/s, te najvećim srednjim mjesečnim crpljenjima od 31.3 l/s. Planira se i povećanje njezinog korištenja – s jedne strane za osiguranje vode za planirani objekat TE Plomin 3, a s druge strane i za osiguranje vodoopskrbnih potreba Vodovoda Labin, čime se približava podatku od oko 100 l/s na koliko je procijenjen njen minimalni kapacitet. No, problem su povremene pojave zaslanjenja kada sadržaj klorida, koji se u uobičajenim hidrološkim prilikama kreće u rasponu između 6 i 20 mg/l, naraste i do preko 2000 mg/l, a pri precrpljivanju za potrebe izgradnje novog dimnjaka 1988.g. čak i 8.800 mg/l. Prva postupna povećanja sadržaja klorida zapažena već pri probnim crpljenjima, kao posljedica precrpljivanja jame. U eksploataciji su zaslanjenja registrirana u dvama ciklusima – tijekom 1971.-76. te 1988.-1992. Tijekom spomenutih razdoblja prekomjerno zaslanjivanje registrirano je svake godine (RUBINIĆ, 2007a). Provedenim analizama utvrđeno je da u do sada uobičajenim eksploatacijskim uvjetima najčešći uzrok zaslanjenja nije sniženje razine vode u Bubić jami, već pojava intenzivnih oborina nakon dugotrajnijih sušnih razdoblja (Slika 1). Tom prilikom dolazi do naglih promjena hidrauličkih prilika u podzemlju, te potiskivanja zaslanjene vode iz rubnih dijelova vodonosnika u smjeru najmanjih hidrauličkih otpora, a to je kroz samu jamu. Nakon 15-tak godina bez pojave zaslanjenja, ono je ponovno zabilježeno početkom listopada 2007.g., u uvjetima izazvanim pregrađivanjem korita bujice Boljunčica, podizanjem razine vode u kanalu a time i u vodonosniku i samoj Bubić jami za oko 60 cm, a kojom prilikom je došlo i do prodora mora u samo pregrađeno korito (RUBINIĆ, 2007b). U takvim induciranim uvjetima kloridi su porasli s prethodno stabiliziranih oko 12 mg/l na 1080 mg/l (Slika 2). Respektirajući uzroke pojave zaslanjenja (nagla promjena hidrauličkih uvjeta), dobro primijenjenom strategijom odslanjivanja (crpljenje zaslanjene vode iz jame umjesto nekada uobičajenog pa i višemjesečnog čekanja da se jama sama odslani), kloridi se se vratili u normalu nakon 4-5 dana od njihove pojave. Zabilježene pojave zaslanjivanja voda Bubić jame, s praktički laboratorijskim opitom prilikom situacije u 2007.g. pokazale su da se pri upravljanjima resursima s povremenim zaslanjenjima mora voditi računa o mehanizmu zaslanjivanja – da li do njega dolazi zbog precrpljivanja na vodozahvatu ili kao posljedica sloma ravnoteže slane i slatke vode u uvjetima naglog nailaska većih voda nakon dugotrajno sušnih razdoblja. Ukoliko se radi o izvorima koji imaju naglašen ovaj drugi mehanizam zaslanjivanja, njihovo je korištenje moguće na način da se kritično razdoblje povećanih saliniteta prebrodi privremenim zahvatom iz nekog od zamjenskih izvorišta koje u uvjetima povećanja dotoka ne zaslanjuje, a njihovo odslanjivanje je moguće ubrzati povećanim crpljenjima. U samo radu su detaljnije analizirani mehanizmi zaslanjenja, kao i odslanjenja priobalnih krških izvora. |
