| Popis: |
Daleko od hermeneutike obnove koja teži rekonstrukciji izvornog konteksta, intencije, okolnosti stvaranja i mogućih značenja za prve čitatelje, u Frakturama dječje književnosti se u nekom tipu materijalističke hermeneutike na nizu primjera iz dječje književnosti nastoji pokazati da se značenje teksta određuje i s obzirom na društvene okolnosti koje ga okružuju, one koji ga koriste, emotivne i druge reakcije koje izaziva i drugo. Naglasak je na cirkulaciji tekstova i fakturama koje ih prate, na načinu na koji se tekstovi usmjeravaju, pa i prisvajanju u polju koje se naziva hrvatskom dječjom književnošću. U središtu su frakture koje se uočavaju kada se usporede nekadašnja i današnja razumijevanja književnih artefakata poput slikovnice, ali i pojmova autora ili imena Jacoba i Wilhelma Grimma, kao i žanrova poput bajke i savjetnika za roditelje. Usto, u knjizi se istražuju i frakture, prijelomne točke unutar književnih institucija poput osnovnoškolske lektire, ali frakture, srazovi i srastanja unutar produkcije dječje književnosti u kriznom kontekstu: u međuraću i u Drugom svjetskom ratu. Frakture dječje književnosti se temelji na prethodno objavljenim studijama koje su u knjigu uvrštene prerađene, nadopunjene, ispravljene i povezane, u onoj mjeri u kojoj su to njihove inicijalne teze i argumentacija dozvoljavali, a novija istraživanja zahtijevala. Knjiga je, nevidljivom cezurom, podijeljena u dvije cjeline. Prva cjelina obuhvaća prva tri poglavlja i bavi se materijalnim aspektima povijesti knjige, povijesti autorstva i anonimnosti te problematikom književnih žanrova. Druga obuhvaća sljedeća četiri poglavlja i bavi se različitim ulogama koje su književnost i općenito tisak imali u procesima stvaranja, oblikovanja i preoblikovanja grupa, zajednica i pojedinaca, prije svega djece i s njima povezanih figura i aktera. Prva je cjelina knjige u znaku pitanja zašto: zašto su izgubljene neke od najstarijih slikovnica hrvatske dječje književnosti, zašto su se bajke i priče Grimmovih u nas desetljećima objavljivale bez uputnice na znamenitu braću, zašto priča o vuku i sedam kozlića nije bajka. Druga je cjelina u znaku pitanja kako: kako su se u dugom 19. stoljeću u nas tekstualno oblikovali pojmovi majčinstva, kako je produkcija i recepcija bajki u međuraću anticipirala pojmove aktivnog djeteta, koje su značajke časopisne produkcije za djecu u El Shattu, a koje početnice tiskane u Kairu te konačno o čemu govorimo kada govorimo o osnovnoškolskoj lektiri u povijesnoj perspektivi. Riječju, prva se cjelina bavi dječjom književnošću u pokretu, povijesnim transmisijama književnih tekstova, strategijama njihova arhiviranja, prijevodima i odomaćivanjima, dok se druga cjelina bavi shvaćanjima dječje književnosti kao pokretača povijesnih promjena i procesa. |
