Popis: |
Savjetovanje kao pedagoški fenomen je pomoć u učenju na području samoodgoja i slijedi postulat čovjekova (samo)obrazovanja (Hechler, 2012, str. 42). Pedagoški se razgovori uglavnom smještaju u kontekst razvojno-pedagoškog i savjetodavnog rada škole stručnih suradnika pedagoga i psihologa (Pažin-Ilakovac, 2015), no najveći potencijal pedagoškog savjetovanja u sferi obrazovnih perspektiva učenika jest u odgojnom radu nastavnika i učitelja. Naime, učitelji i nastavnici provode najviše vremena s djecom, koji uz pretpostavku zdravog autoriteta imaju mogućnost zadobiti povjerenje i poštovanje djece koje je potrebno za kvalitetnu odgojnu nastavu. U ovome radu će se prezentirati obrazovni aspekti pedagoškog savjetovanja učenika srednjoškolske dobi te dati osvrt na trenutno stanje i neke buduće perspektive u našem odgojno-obrazovnom sustavu. S tim u vezi će se se pobliže razmatrati stavovi, uvjerenja i akademsko samopoimanje učenika koji često nisu u skladu s objektivnim znanjem i sposobnostima (Marsh, 1987), a još manje manje s njihovim potencijalima koji kroz burno razdoblje srednješkolskog obrazovanja često prolaze neopaženo, a zahtjevaju svu moguću pomoć i stručnu pedagošku podršku kako bi donijeli ispravne odluke po završetku srednje škole, ali i kasnije u životu. Pritom se poseban naglasak stavlja na kompetencije nastavnika, s naglaskom na pedagoške, socijalne i emocionalne dimenzije njihova rada s učenicima te na njihov osobni i profesionalni identitet. Autor propituje suvremene obrazovno-političke trendove i kompetencijski pristup obrazovanju te kritički razmatra odnos pozicioniranja nastavnika i učitelja od strane obrazovnih politika nasuprot onih karakterističnih za pedagogijsku znanost. Također se analiziraju distinkcije u savjetodavnom radu pedagoga i nastavnika te naročito u pogledu predmetnih didaktika i disciplina u okviru kojih nastavnici mogu pedagoškim razgovorom kao integralnim dijelom njihova rada znatno povećati motivaciju učenika, samosvijest i opće obrazovne aspiracije koje neće biti ograničene nedostatkom samopouzdanja i/ili neprepoznavanja potencijala pojedinaca od strane stručnih osoba. |