| Autor: |
Kovačić, Marin, Salaeh, Subhan, Juretić, Daria, Kušić, Hrvoje, Lavrenčič-Štangar, Urška, Lončarić Božić, Ana |
| Jazyk: |
chorvatština |
| Rok vydání: |
2015 |
| Předmět: |
|
| Popis: |
Rješavanje problema onečišćenja voda jedno je od glavnih pitanja zaštite okoliša sa ciljem očuvanja zdravlja ljudi i ekosustava. U novije vrijeme, u otpadnim vodama i prirodnim prijemnicima identificirane su postojane kemijske tvari iz grupe farmaceutika, sredstva za zaštitu bilja te industrijskih kemikalija, koje imaju potencijalno negativan utjecaj na okoliš. Obzirom da se vrste i količine ovih onečišćivala u vodenom okolišu kontinuirano povećavaju, nameće se potreba za razvojem i primjenom učinkovitih naprednih tehnologija za obradu voda. Tehnologije obrade voda temeljene na naprednim oksidacijskim procesima (Advanced oxidation processes, AOPs) omogućavaju razgradnju postojanih organskih onečišćivala, prevodeći ih u biorazgradive spojeve ili mineralizirajućih ih do CO2 i H2O. U ovom radu je istraživana primjena fotokatalitičkih naprednih oksidacijskih procesa uz korištenje nanočestica za obradu vode koja sadrži diklofenak, nesteroidni protuupalni lijek, koji je kao jedan od prvih farmaceutika uključen na „Watch“ listu unutar Okvirne direktive o vodama (2013/39/EU). Glavna ograničenja fotokatalitičkih procesa uz nano-TiO2 su: (i) niska aktivnost pod sunčevim zračenjem, (ii) aglomeracija tijekom obrade i (iii) separacija nakon obrade. Stoga je u ovom radu istraživana primjena nanokompozitnog fotokatalizatora na bazi nano-TiO2 i željezom modificiranog sintetskog zeolita ZSM-5 tipa (FeZ) u imobiliziranom sloju uz simulirano sunčevo zračenje („solar“). Aktivnost pripremljenog nanokompozitnog fotokatalizatora procijenjena je usporedbom konverzije diklofenaka u sustavima solar/TiO2 i solar/TiO2-FeZ. Korištenjem dizajna eksperimenata u kombinaciji sa metodom odzivnih površina istraživan je utjecaj procesnih parametara na učinkovitost oba istraživana procesa. |
| Databáze: |
OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|
