| Popis: |
U hrvatskom jeziku, i književnojezičnoj normi, usustavljene su upućivačke riječi, pokazne zamjenice, prilozi mjesta (ovdje, tu, ondje...) i vremena (sada, tada, onda...) prema osobama sugovornicima u izravnom usmenom sporazumijevanju. Ti se izrazi često nalaze u hrvatskim usmenim pričama. U ovom se članku razmatra koliko su te uporabe sukladne jezičnosustavnoj i književnojezičnoj raspodjeli, te jesu li odstupanja tek pojedinačne nehotimične uporabe pripovjedača ili imaju kakva stilska obilježja. Naime, uporaba upućivačkih riječi može imati samo ulogu povezivanja i gradnje teksta (kataforičnih i anaforičnih odnosa), ali može biti i pripovjedačev osoban, svjestan ili nesvjestan izbor kojim prikazuje i oživljava događaje o kojima pripovijeda. Pojedine uporabe nisu uvijek dosljedne i nisu posve u skladu s jezičnom normom, ali pokazuju i raznolike odnose pripovjedača i priče. |
