| Popis: |
U zdravoj prehrani povrće čini oko 40% dnevnog obroka. U svijetu se sve više naglašava potreba povećanja potrošnje i diversifikacija biljnih namirnica. u tome najveću mogućnost pruža povrće, koje je zastupljeno sa oko 150 vrsta. U nas se uzgaja oko 40, a moguće je najmanje 80 vrsta. Ekološki proizvedeno povrće mora biti prepoznatljivo, ali ne po slabijem izgledu, već po markici, zaštitnom znaku, koji garantira da je proizvod iz ekološke proizvodnje pod odgovarajućim stručnim nadzorom. Organizacija proizvodnje povrća za tržište trebala bi se temeljiti na iskustvima nama susjednih zemalja (Slovenije, Italije, Austrije i Mađarske). Prikazane su mjere koje omogućuju pristup tržištima, ne samo u zemlji, nego i u zemljama Europske unije. Poljoprivrednici koji se odluče na neki vid ekološke proizvodnje povrća svjesni su prednosti i nedostataka takve proizvodnje, ali to je njihovo svjesno opredjeljenje. Navedene su glavne prednosti i najčešći nedostaci. Organska i mineralna gnojiva koja su dozvoljena u organsko-biološkoj proizvodnji povrća i njihova ograničenja prikazana su u slijedećem poglavlju. Bolesti i štetnici mogu izazvati manje ili veće štete na kulturama povrća za tržište, pa sve do potpunog stradanja usjeva, što predstavlja najveći rizik u proizvodnji. Mjere protiv bolesti i štetnika započinju mnogo prije sjetve ili sadnje kultura. kada se bolest ili štetnik pojavi dozvoljena sredstva zaštite imaju tek ograničeno djelovanje. Najvažnije su preventivne mjere. One uključuju sve aktivnosti usmjerene na razvoj zdrave i bujne biljke, a ograničavaju razvoj štetnih organizama. To je u prvom redu pravovremeno provođenje svih agrotehničkih mjera, pospješivanje razvoja prirodnih neprijatelja, primjena sredstava za jačanje otpornosti biljaka, a protiv štetnika koji se teško suzbijaju primjena zaštitnih mreža, što je taksativno navedeno. Ukratko su prikazane izravne mjere zaštite od bolesti i štetnika, kada se napad nije mogao izbjeći. Za proizvodnju povrća za tržište na organsko-biološki način potrebno je dobro agronomsko znanje i poznavanje bioloških svojstava vrsta i sorata, što omogućuje izbor tehnologija najbolje prilagođenih ekološkim uvjetima i namjeni proizvoda. |
