| Popis: |
Mnogobrojni propisi determiniraju sadržaj i metode rada službi hitne medicinske pomoći. Unatoč tome niti zdravstveni radnici niti pacijenti ne mogu definirati kada treba koristiti usluge hitne službe, a kada obiteljskog liječnika. Liječnici hitne službe smatraju da čak 61, 63% intervencija učine iako nisu hitne, dok liječnici obiteljske medicine smatraju da 68, 17% intervencija koje je obavila hitna služba i jeste njihova ingerencija. U grupama srčanih bolesti, nesreća i poroda svi ispitanici u visokim postocima odobravaju intervencije u hitnoj službi. Najveće razlike iskazuju se u grupama upalnih bolesti, endokrinih bolesti i mišićno-koštanih bolesti, za koje liječnici hitnih službi uglavnom smatraju kako nepotrebno opterećuju službe hitne pomoći. Liječnici kliničari u stavovima su puno bliži kolegama iz hitnih službi. Svaka od grupa anketiranih liječnika smatra da radi iznad propisanih normi, a istovremeno pacijenti su mnogo puta u situaciji da ne mogu efikasno ostvariti pravo na hitnu zdravstvenu intervenciju. |
