| Popis: |
Kako je bol fenomenološki dostupna tek nositelju iskustva, što predstavlja prepreku objektivne kategorizacije u jezičnome mediju, želeći je učiniti dostupnom za sugovornika, pacijenti opisuju bol vrlo detaljnim i elaboriranim metaforičkim scenarijima, najčešće onima koji se odnose na neki oblik oštećivanja tijela – osiguravajući takvim utjelovljenim metonimijskim i metaforičkim profiliranjima adekvatnu imaginativnu simulaciju subjektivna iskustva za primatelja, neophodnu za razvijanje empatije. Analizirali smo jezični korpus transkripata stotinjak autentičnih dijaloga između liječnika i pacijenta snimljenih u ambulanti za liječenje boli nastojeći uočiti različite načine na koje pacijenti u dijagnostičke ili terapijske svrhe opisuju (fizičku) bol koju osjećaju – intenzitet, vrstu, način širenja, lokaliziranost u dijelovima tijela. Dinamika stvarne diskursne situacije nalaže da se uz lingvistički oblik metaforička izraza i pozadinsku konceptualnu strukturu (dvodimenzionalni model klasične kognitivne teorije metafore) u obzir uzima i komunikacijski potencijal takova izraza, pri čemu je metaforički izraz (konvencionalan, a još češće inovativan) ponekad relevantniji od alternativnih jezičnih izbora. Želeći rekonstruirati semantičku (opću), ali i pragmatičku (konkretnu) motivaciju metaforičkih (i metonimijskih) jezičnih konstrukcija, te služeći se kombinacijom (najmanje) dviju različitih, komplementarnih teorijskih tradicija i metodoloških pristupa, s jedne smo strane induktivno (i s oprezom) pristupali uopćavanju od konkretnoga jezičnog materijala ka pojmovnim strukturama i konačno cjelovitome kognitivnome modelu/kognitivnim modelima boli, a s druge analizirali i tumačili kreativne i inovativne odmake individualnih metaforičkih ostvaraja motivirane konkretnom komunikacijskom situacijom. Kako analiza prikupljene građe još nije dogotovljena, u ovome trenutku možemo govoriti tek o naznakama rezultata koji već sada vrlo konzistentno pokazuju raskorak između pučkoga modela boli kao fenomenološki jedinstvena, cjelovita iskustva (o kakvome svjedoče spontani iskazi pacijenata) i ekspertnoga modela boli utemeljenoga na suvremenim interdisciplinarnim znanstvenim spoznajama prema kojemu je bol vrlo složen fenomen koji se sastoji od barem četiri odvojena aspekta kojima se može/ treba zasebno pristupati. Upravo u njihovu usklađivanju, te u edukaciji i uklanjanju zabluda kakvima obiluje općeprihvaćen pučki model boli, vidimo moguć vrijedan doprinos boljemu razumijevanju boli, s vrlo konkretnim benefitima, kakvi su primjerice unapređivanje postojećih upitnika i skala za samoprocjenu boli, ali i općenito kvalitetnija i učinkovitija komunikacija između pacijenata i medicinskog osoblja. |
