| Popis: |
Skorašnji pristup Hrvatske svjetskim trgovinskim integracijama još više će zaoštriti uvjete na domaćem tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Doći će do povećanja ponude, kako količinski, tako i kvalitetno, te do smanjenja cijena odnosno dohotka domaćih poljoprivrednika. Stoga hrvatski poljoprivrednici, već danas, moraju tražiti načine da povećaju konkurentnost svojih proizvoda (Kovačić, D., 1999). Jedna od mogućnosti je izravna prodaja potpomognuta odgovarajućim marketiškim aktivnostima. U Hrvatskoj je izravna prodaja još uvijek na razini tradicijskog načina prodavanja (Kovačić, 1994.). Poljoprivrednici koji se bave ovim načinom prodaje suočeni su sa niz problema, od nalaženja potrošača i privlačenja njihove pažnje, konfrontacije sa postojećom zakonskom regulativom, do upitnosti samog financijskog učinka ovog načina prodaje. Praktična znanja i iskustva u korištenju marketiških aktivnosti gotovo da i ne postoje. Cilj ovog istraživanja bio je konceptualizacija i testiranje jednog modela izravne prodaje na hrvatskom tržištu. U razdoblju od 1. - 15 lipnja 1999., uz pomoć Gradskog ureda za Poljoprivredu i šumarstvu, organizirana je prodaja jagoda na seljačkoj tržnici u gradu Zagrebu. Ponuda je bila ograničena samo na jedan sezonski proizvod, kako bi smanjio broj nepoznanica i povećale šanse za uspjeh projekta. Osim toga, zbog kvarljivosti i osjetljivosti plodova, jagoda je posebice pogodan proizvod za ovaj način prodaje. U prvom djelu ovog članka teoretski se određuje pojam izravne prodaje, njene mogućnost i ograničenja, te se posebice jedan od njenih pojavnih oblika, seljačka tržnica. Potom se objašnjavaju najvažniji kriteriji za uspješno organiziranje izravne prodaje. U poslijednjem dijelu analiziraju se rezultati akcije "Kušajmo zagrebačko dani jagoda odnosno pilot studije seljačke tržnice u gradu Zagrebu. |
