| Popis: |
Gotovo svaka filozofijska disciplina ima i svoju „feminističku inačicu“, tj. na svaku od njih postoji feministička intervencija. Tako možemo govoriti o „feminističkoj epistemologiji“, „feminističkoj metafizici“, feminističkoj filozofiji jezika“ itd. Iznimka od tog pravila jest logika. Ona se, barem zasad, rijetko spominje kao zasebno područje istraživanja unutar feminističke filozofije. Glavni je razlog tomu poseban status logike naspram ostalih filozofijskih grana. Logika se uzima kao formalna disciplina o valjanom zaključivanju. Ona je formalna u smislu da se ne obazire na sadržaj valjanih zaključaka, već se bavi isključivo apstraktnim (tj. apstrahiranim) rečenicama. Budući da je logika „besadržajna“ ili tematski neutralna, čini se kako tada u njoj nema nikakvog sadržaja koji bi bio podložan feminističkoj kritici. Takvo stajalište Plumwood (2002) naziva „eksternalizmom“. Eksternalizam tvrdi kako je feministička kritika izvanjska logici te kako je svaki feministički prigovor nekoj logici zapravo prigovor ne-logičkim elementima teorije. Problem može biti, tvrdit će eksternalisti, jedino u interpretiranim premisama, ali ne i u onim strogo formalnim. Logika daje „besadržajne“ aksiome i teoreme, a oni se mogu, između ostalog, protumačiti i na način da zagovaraju inferiornost žena – no to nije problem same logike. Mizogini logički argumenti i dalje su logički valjani – njihov je problem što se koriste neistinitim (i opresivnim) premisama. U izlaganju iznosim argumente protiv eksternalizma, nadovezujući se feminističku analizu logike koju su ponudile Plumwood (1993, 2002) i Hass (1999, 2002). Tvrdim ne samo kako može postojati feministička kritika formalne logike, već i feministička logika – u pravom i doslovnom smislu riječi „logika“. |
