| Popis: |
Proces iseljavanja Hrvata u Njemačku započinje u 19. stoljeću te se konstantno, uz nekoliko valova snažnijeg intenziteta potaknutih akutnim političkim i ekonomskim uzrocima, nastavio kroz cijelo 20. i početak 21. stoljeća. Hrvati pritom migriraju ne samo s područja današnje Hrvatske, već i s tradicionalno hrvatskih etničkih i kulturnih prostora koji su danas u sastavu susjednih država (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija). Danas su prisutni u svim njemačkim saveznim državama. Hrvatski iseljenici ostaju na različite načine povezani s domovinom, nastojeći očuvati sastavnice svojega identiteta te ih prenijeti na sljedeće naraštaje Hrvata koji su rođeni i odrastaju u iseljeništvu. U posljednjih tridesetak godina globalno društvo obilježeno je sve većom mobilnošću i sve bržim i frekventnijim sredstvima prometovanja i komunikacije, pa mobilnost i cirkulacija kretanja među različitim mjestima sve više postaju sredstva koja oblikuju identitetske značajke ljudi. Očuvanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta u takvim je okolnostima često pod utjecajem povremenih ili sezonskih migracija u mjesto porijekla, kao i kretanjem/cirkulacijom u državi stanovanja. U tom smislu može se govoriti o sve većoj translokalnosti identiteta Hrvata u Njemačkoj, posebice druge ili treće generacije iseljenika. Identificiranjem i kartiranjem translokalne mreže odabrane iseljeničke obitelji u Hannoveru (Donja Saska), kao i uvidima u jezične i komunikacijske značajke hrvatskih iseljenika u tom gradu putem intervjua i fokus grupa u radu se na interdisciplinaran način nastoji prepoznati i odrediti dvije dimenzije translokalnosti identiteta hrvatskih iseljenika – geografsku i jezičnu. |
