| Popis: |
Plitvička jezera posljednjih dvadesetak godina podliježu ubrzanim procesima antropogene eutrofikacije. Masovni razvitak makrofitske vegetacije u obalnoj zoni jezera i intenzivni razvoj obraštajnih zajednica na potopljenom supstratu, ukazuju na povećanje stupnja trofijeu ekosustavu. Cilj je bio utvrditi na osnovi mikrofitskih vrsta, indikatora stupnja saprobnosti, koliko je taj proces prisutan u jezerima. Tijekom studenog 1989. godine istraživan je kvalitativan i kvantitativan sastav epifitonske zajednice na živom i mrtvom ljutku (Cladium mariscus). Provedenim istraživanjima na dva različita tipa supstrata ukupno su determinirane 124 mikrofitske vrste, od kojih je samo 48 zajedničkih. U obraštaju na mrtvom ljtku utvrđeno je 113, a na živom 62 mikrofitske vrste. U svim analiziranim uzorcima dominiraju alge kremenjašice. masovan razvoj modrozelenih i zelenih alga, indikatora višeg stupnja saprobnosti (Spirulina major, Lyngbya limnetica i Cladophora globulina) kao i nazočnost vrsta koje ukazuju na povišeni stupanj trofije (Chroococcus limneticus, Fragilaria crotonensis) utvrđeni su isključivo na uginulom ljutku. Indeks saprobnosti uzoraka kretao se od 1.5 do 1.9 na živoj, te od 1.8 do 2.3 na mrtvom ljutku. analize obraštajnih zajednica na trskama pokazuju da njihov kvalitativan i kvantitativan sastav ovisi o koncentraciji dostupne organske tvari te bi u budućnosti istraživanja trebalo provest detaljnije. Kako uginuli makrofiti i njihov pripadajući obraštaj s vremenom padaju na dno, stvara se podloga za sukcesiju zajednica bentosa. Procesima humifikacije litoralnog područja, jezera postupno gube svoj prvobitan izgled. |
