| Popis: |
Pretpostavke teorije postignuća u sportu govore da je motivacija funkcija dispozicijskih osobina pojedinca, ali i situacijskih karakteristika sportskog konteksta. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati relacije dispozicijske ciljne orijentacije sportaša i percipirane motivacijske klime s dimenzijama intrinzične motivacije. Pri tom su promatrani glavni i interakcijski efekti dispozicijskih i situacijskih faktora u objašnjavanju varijance varijabli interes/uživanje, napor/važnost, percipirana kompetentnost i pritisak/tenzija. Upitnicima Ciljne orijentacije u sportu (Duda i sur., 1995), Percipirane motivacijske klime u sportu (Seifriz i sur., 1992) te Intrinzične motivacije (McAuley, Tammen i Duncan, 1991) ispitano je 580 mladih hrvatskih sportaša, košarkaša, nogometaša i rukometaša. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je da je dispozicijska ciljna orijentacija bila najvažniji prediktor pozitivnih indikatora intrinzične motivacije, interesa i uživanja, ulaganja napora i pridavanja važnosti aktivnosti i percipirane kompetentnosti, dok je percepcija situacijskog konteksta tj. motivacijske klime bila glavni prediktor negativne komponente intrinzične motivacije, doživljaja pritiska i tenzija. Orijentacija na učenje i zadatak pokazala se najvažnijim prediktorom pozitivnih indikatora, a percepcija klime usmjerene na izvedbu najvažnijim prediktorom negativne komponentne intrinzične mkotivacije. Značajnim prediktorima ulaganja napora utvrđene su i interakcija ciljne orijentacije na zadatak i percepcije klime usmjerene na izvedbu, te interakcija orijentacije na rezultat i, također, percepcije klime usmjerene na izvedbu. Dobiveni rezultati predstavljaju potvrdu i ekstenziju dosadašnjih istraživanja, a tumače se u svjetlu teorije postignuća u sportu i teorije kognitivne evaluacije. |
