| Popis: |
Istraživanja stavova nasljednih govornika hrvatskoga jezika prema standardnome jeziku i njegovim nestandardnim idiomima još su uvijek su razmjerno rijetka. Kako je središnja motivacija nasljednih govornika za učenje i usavršavanje hrvatskoga jezika većim dijelom obilježena osjećajem individualne povezanosti i pripadnosti zajednici (Cvikić, Jelaska i Kanajet Šimić, 2010), pretpostavlja se da pozitivni stavovi prema jeziku mogu djelovati kao poticajan čimbenik na njegovo ovladavanje (v. Dörnyei, 1990, 2006). U ovome se radu metodom sociolingvističkog intervjua ispituju stavovi nasljedne govornice hrvatskoga jezika iz Australije prema standardnome jeziku i njegovim drugim idiomima, kao i samoprocjena ovladanosti hrvatskim jezikom te motivacija za njegovim usavršavanjem. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju inojezičnu perspektivu složenosti sustava hrvatskoga jezika, kao i stavove koji o njemu ima ta posebna skupina govornika. Rezultati istraživanja komentiraju se u svjetlu mogućega unaprjeđenja učenja i poučavanja hrvatskoga kao nasljednoga jezika. |
