| Popis: |
Prostor današnje općine Posedarje, kao dijela Zadarske županije u središnjem dijelu Jadranske Hrvatske, susljedno je naseljen i vrednovan od pretpovijesnih vremena. Do danas je nekadašnji šumski prirodni krajolik preobražen u različite oblike kultiviranog krajolika djelatnošću ljudskih skupina od pračovjeka preko Liburna do Hrvata koji ovdje obitavaju od 7. stoljeća. Prirodno-zemljopisna obilježja reljefa, građe i sastava podloge, klime, voda, tala i biljnog i životinjskog svijeta imala su u tome najveće značenje. Ujedno su i civilizacijske, kulturološke i geopolitičke okolnosti utjecale na vidove i jačinu promjena u prostoru i vremenu. Prirodno-zemljopisna osnova izuzetno je pogodan čimbenik naseljenosti i razvoja posedarskog kraja u svim razdobljima prapovijesti i povijesti. Dodir duboko uvučenog morskog zaljeva Velebitskog kanala i Novigradskog mora s kopnom omogućio je korištenje priobalnog pojasa kroz ribolov, promet i turizam. Razmjerno blagi reljef s plodnim flišnim i aluvijalnim i krškim pašnjačkim kamenjarskim zonama oduvijek je pogodan za mješovite oblike zemljoradnje i stočarstva što je omogućavalo stalan opstanak uz suvremene inovacije u poljoprivrednim djelatnostima. Tome doprinose i blaga polusredozemna klima s prijelazom u pravu sredozemnu, kao i pedogeografski pokrov tala, pretežno smeđih na flišu, aluvijalnih uz tekućice i crvenica na karbonatnoj osnovi. Biljni i životinjski svijet odraz su povoljnih hidrografskih, klimatskih, reljefnih i pedoloških obilježja. Prostor općine pripada srednjojadranskom području Jadranske pokrajine Sredozemne fitogeografske regije s klimazonalnim šumama hrasta medunca i bijeloga graba, koje prelaze u šume hrasta crnike u toplijim zonama. Stoljećima paljenjem, ispašom i sječom devastiran biljni pokrov, u novije vrijeme oživljava prekrivajući znatne dijelove općine. I zoogeografski, prostor je bogat različitim vrstama i na kopnu i na moru. Nadzemna hidrografija, s rječicom Bašćicom i njezinim brojnim pritokama, kao i bogatstvo podzemnih voda s obiljem izvora, zdenaca i lokvi, u prošlosti je omogućavala opstanak svim naseljima, a danas je dopunjena suvremenim vodoopskrbnim i natapnim sustavima. More Velebitskog kanala, Novskog ždrila i Novigradskog mora značajno je prirodno bogatstvo s obzirom na brojne riblje vrste koje omogućuju održavanje lokalnog ribolova i, u ograničenoj mjeri, potencijalni razvoj školjkarstva (uzgoj daganja). Društveno-zemljopisna obilježja pokazuju susljednost naseljenosti, s većim brojem nekadašnjih i suvremenih naselja. Naseljenost u prostoru općine može se pratiti od kamenog doba, s nalazima ostataka pračovjeka (Slivnica), kovinskih doba, posebice željeznog doba s više ostataka gradinskih naseobina, grobnih humaka i drugih nalaza iz vremena obitavanja Liburna, antike i srednjeg vijeka do danas. Naseljenost prate o odgovarajući oblici gospodarskih djelatnosti, posebice poljoprivrede (sredozemna poljodjelska polikultura, donedavna transhumantno, a danas sedentarno sitno stočarstvo), ribolov, pomorstvo, a u suvremeno vrijeme i sve razvijeniji turizam. Naseljenost i gospodarstvo koriste, posebice u posljednje vrijeme sve prednosti povoljnog geoprometnog položaja s obzirom da kroz općinu prolaze Jadranska autocesta i Jadranska turistička cesta, s odgovarajućim mostovnim prijelazima preko Novskog ždrila i više odvojaka kojima su povezana sva naselja općine. U suvremenim naseljima općine Posedarje (Posedarje, Slivnica, Vinjerac, Islam Latinski, Podgradina, Ždrilo, Grgurice) živjelo je 2011. godine 3607. stanovnika. Još uvijek traje pamćenje i o nestalim selištima o kojima se znade ponešto iz starijih isprava (Zahum, Mirce, Kamenjane, Poričane, Snojaci, Medovci, Janjina Lokva, Budin, Badanj-Paljuv, Blaćane, Raduhovo selo, Podnovje, Gusići ...). Višestoljetno upravljanje hrvatskih vlastelina Posedarskih velikim dijelom prostora današnje općine, od zrelog srednjeg vijeka do polovice 20. stoljeća bitno se odrazilo u svijesti i pamćenju stanovnika ovog kraja. Ogranak su knezova Krbavskih iz plemena Gusića, važnih hrvatskih dinasta na razmjerno velikom i geostrateški važnom prostoru Like, Krbave, Pounja, Pozrmanja, Bukovice, Podvelebita i užeg zadarskog priobalja s istaknutom ulogom u povijesno-zemljopisnom razvoju Hrvatske i kroz više stoljeća snažnim utjecajem na važne odluke u hrvatskom plemstvu, pa su mnogo puta bili sudionici odluka o sudbini Hrvatskog Kraljevstva. Velik dio plemena Gusića se krajem 12. stoljeća preselio iz primorske župe Sidrage u gorsku župu Krbavu. Njihovi dvojni posjedi, i u sredozemnom priobalju, i u kontinentalnom zaobalju, potvrđuju važnost prožimanja dvojne agrostočarske ekonomije, dopunjene i transhumantnim stočarenjem. Sidraška županija nalazila se u neposrednoj blizini kraljevskog grada Biograda na Moru. Kroz svoju prošlost obitelji su se granale u brojne smjerove svojih slijednika koji su se dalje razvijali samostalno. Rodoslovlje knezova Krbavskih iz obitelji Gusić može se pratiti od knezova Slovinje i Slavogosta. Slovinjin potomak je Kurjak, po kome je ogranak s posjedima u Lici, Krbavi, Kotarima, Pozrmanju i Pounju dobio prezime Kurjaković. Od kneza Slavogosta potekli su knezovi Posedarski kojima je posvećena ova knjiga. Posedarje je dobilo ime po ovoj glasovitoj obitelji knezova Posedarskih. Povijesno-zemljopisni razvoj Posedarja i njegova kraja nije detaljno istražen, pa je tako gotovo nepoznat sve do početka 13. stoljeća. Prvi puta Posedarje se spominje 1194. godine u povelji kralja Andrije kojom potvrđuje Krbavskim knezovima od plemena Gusić Bjelku (Albusu) Slavogostu i Dragoslavu darovštinu svoga oca Bele III., a odnosi se na posjed vlastelinstva u širem prostoru Posedarja, obuhvaćajući područje od ulaza u tjesnac Ždrilo, zatim Maslenice, preko doline Bašćice, do velike ceste za Nin i njome prema Zelenom hrastu te dalje prema Kašiću i Čerincima, a odatle prema današnjem Paljuvu (Peti Puti) i konačno do morske obale, istočno od Novog (Novigrada). U povelji kralja Andrije II. spominju se pored međaša i posjedi i sela koji su činili posedarski feud unutar granica, a to su: Possedaria, Miracha, Zachum, Nowo, Blachane i Janina Lokva. To su potvrdili ban Stjepan i kralj Andrija, što je naprijed izneseno. Život je tekao u skladu sa srednjovjekovnim običajima u Hrvata, a navedeni posjedi proširivani su i dopunjavani, tako je npr. Petar Slavogost Posedarski 1396. godine za 3000 fjorina kupio Kačinu Goricu, Suhovare, Grguricavas (Grgurice) i Krnicu (Krnezu). Osim postojećih problema, hrvatsko plemstvo, pa tako i knezovi Posedarski, suočavalo se s raznim društvenih previranjima pa i prijetnjama za miran život na svojim imanjima. Poslije smrti Ljudevita I., zavladalo su nemiri u zemlji povezani s borbama za prijestolje, s jedne strane kraljica Marije i Elizabete i njihovih pristalica te protivnika nasljeđivanja po ženskoj lozi, koji su pozvali na prijestolje Ljudevitovog rođaka napuljskog kralja Karla Dračkog, kojega su okrunili u Stolnome gradu Biogradu (Székesfehérvár u Ugarskoj) 31. prosinca 1385. godine. Udaja kraljice Marije za Žigmunda Luksemburškog, pogubljenje Karla Dračkog, proglašenje njegovog malodobnog sina Ladislava za kralja, zarobljavanje kraljica i zatočenje u Novigradu, umorstvo Elizabete te konačno ipak uspjeh Žigmunda u borbi za prijestolje, kojeg su za kralja 1409. priznali i svi dalmatinski gradovi osim Zadra, politička su zbivanja koja su se odražavala i na geostrateške prilike u zadarskom širem prostoru, pa i u kraju oko Posedarja. Rezultat brojnih previranja je, s obzirom na važnost novigradske utvrde, izuzimanje Novigrada i uže okolice iz vlastelinstva knezova Gusića Posedarskih te pomicanje granice posjeda na zapad do otprilike izvora Nozret. Kralj Ladislav, s obzirom na uspjeh Žigmunda i slabe izglede da uspije u borbi za prijestolje, prodao je svoja prava na Zadar i druge gradove Mletačkoj Republici za mali iznos od 100 000 dukata, 7. srpnja 1409. godine. Mletačka Republika zadržala je Novigrad u svojim rukama, a imanje Posedarskih ostalo je u granicama s kraja 14. stoljeća. Poslije uvođenja mletačke uprave sa sjeveroistočne, istočne i jugoistočne strane susjedi knezova Posedarskih bili su njihovi srodnici, knezovi Kurjakovići, a s jugozapadne i zapadne Ninska biskupija i plemić Ivan Alojzije (Zan Alvisse) Venier iz Vinjerca. Među susjedima je bilo sporova oko međa, ali su se gotovo uvijek rješavali mirnim putem. Knezovi Posedarski proživljavali su brojne promjene i prilagođavali se novim uvjetima kao i ostalo plemstvo u Zadru i okolici. Kada su uskoro započeli prodori Osmanlija, geostrateške okolnosti su se bitno izmijenile i traženi su načini kako te prodore zaustaviti. Ujedinjuju se sve snage protiv snažnog i velikog neprijatelja kršćanskih zemalja. Ivan Torkvat (Ivan Karlović Kurjaković) poslao je u Rim kneza Stipana Posedarskog, gdje je održao poznati govor protiv Turaka pred Papom Leonom X. Stipanov govor odjeknuo je u zapadnom svijetu, ali Osmansko Carstvo sve žešće je napadalo i osvajalo kršćanske zemlje, premda su pape dali podršku svima koji su se borili protiv Osmanlija. Tako je u gotovo 130 godina došlo i do teških osmansko-mletačkih ratova: 1. Ciparskog 1570. – 1573. za otok Cipar, 2. Kandijskog 1645. – 1669. godine za otok Kretu 3. Morejskog 1684. – 1699. godine za poluotok Peleponez Posjedi knezova Posedarskih našli su se već u prvoj polovici 16. stoljeća na samoj bojišnici, jedan dio bio je zaposjednut, a dolazilo je i do promjena razgraničenja, te višestrukih povreda granične crte. Mletačke vlasti su Posedarske uključili u vojnu službu i dali im visoke vojne činove i časnička mjesta. S obzirom na njihove uspjehe, zalaganja i važnost posjeda nosili su čin pukovnika koji je bio pretpostavljen svim časnicima, serdarima i harambašama, a često je zamjenjivao i same mletačke providure. Živjeli su u Posedarju i u Zadru. U Posedarju su bili izgradili obrambenu kulu u kojoj su držali posadu za obranu od Osmanlija, koji su u više navrata napadali Posedarje i privremeno ga zauzimali 1571., 1662. i 1665. godine. Razgraničenje poslije Ciparskog rata između osmanske i mletačke strane posebno je važno za odnose na posjede knezova Posedarskih. Djelovanje knezova Posedarskih na području Posedarja, Učitelja Vasi, Novigrada, Biograda na Moru, Zadra (Belafuže), Klisa, Zemunika, Ribnika, itd. neposredno se odražavalo na geostrateške okolnosti u zadarskom zaobalju. Posebno je važan doprinos Martina Posedarskog, Senjskog uskoka, u otporu tuđinskoj vlasti na hrvatskim obalama, a Posedarski su doprinijeli novom naseljavanju na svom posjedu i šire, posebice u Pozrmanju. Kao zadarski plemići sudjelovali su na srednjovjekovnim viteškim igrama koje su bile upriličavane u Splitu, Biogradu na Moru i poglavito u Zadru. Knez pukovnik Frane Posedarski, sin kneza Gašpara u najvišem činu pukovnika dao je izuzetan doprinos na Mletačkoj strani u Kandijskom ratu. Sačuvana je njegova bogata prepiska s ratišta s mletačkim providurima i drugima. Dio pisama preveden je na hrvatski jezik i tiskan u ovoj knjizi. Pisma slikovito potvrđuju djelovanje knezova Posedarskih u osmansko-mletačkim ratovima. Sva pisma su značajna, a posebno ono kojega je njemački general Degenfeld pisao Frani Posedarskom nakon pogibije njegova dva nećaka u teškoj borbi na Belafuži, tadašnjem predgrađu Zadra. Brat pukovnika Frane Posedarskog, kapetan, knez Juraj je kao vitez i vojskovođa mjesnih obrambenih snaga, predvodio narod u oslobađanju starog Učitelja Vasi odnosno Sedd-i Islama i Ravnih kotara od Osmanlija. Poslije njegove smrti vođa narodnih snaga i sudac u Posedarju postao je Stojan Mitrović (Janković). Nakon smrti brata kneza Jurja, pukovnika Frane, na njegovo mjesto došao je sin Jurja Posedarskog, Frane i, zamijenivši svoga strica, postao je guvernator u Ninu i pukovnik mletačkih postrojbi. U toj ulozi vinovnik je Morejskog rata. Umro je 1717. godine. Oporučno je ostavio svoje imanje supruzi Domeniki, koja je umrla 1725. godine i vlastelinstvo ostavila sinovima Ivanu Krstitelju i Petru. Osmansko-mletački ratovi sa svim svojim negativnim posljedicama kao i zarazne bolesti, osobito malarija, uzrokovali su česte oscilacije i opadanje broja stanovnika što je namirivano doseljenicima. Starosjedioci su bili čakavci, a doseljenici su donijeli štokavštinu kojom Posedarci i danas govore. U spisima obitelji Lantana, u Državnom arhivu u Zadru, čuva se tiskana brošura koja je svojevrsni zbornik zapisa o knezovima Posedarskim. U njoj su prijepisi potvrda prava, povlastica, nove razdiobe zemljišta i sporovi s mještanima svih pripadajućih naselja itd., 1209. – 1777. god. Brojni su i spisi o sudskim sporovima 1701. – 1885. godine. Iz njih su razvidni i imena knezova Posedarskih koji su upravljali posjedom, i odnosi s tamošnjim kmetovima. Iz brojnih prijepora s mještanima Islama Latinskog i Grčkog i drugih naselja uočljiva je i milostivost knezova Posedarskih, primjerice u slučajevima propale žetve, što je dovodilo do prijestupa pučana. Nakon svršetka osmansko-mletačkih ratova i pobjede Mlečana, knezovi Posedarski kao ugledni plemići živjeli su u Zadru, gdje su u središtu grada imali nekoliko zgrada. Organizirali su i davali svoja imanja, tada proširena i obnovljena, u zakup i ubirali dohotke, a bavili su se i raznim drugim poslovima, primjerice, pomagali su u rješavanju problema u prometu stoke koji je bio intenzivan preko skele u Maslenici i prema Zadru Često su vodili sporove protiv kmetova i seljaka Posedarja, Slivnice, Vinjerca, Novigrada i Islama. glede dohodaka, dugova, šteta na šumama. Spominje se i nalazište ugljena kod Kostovića, s pravima dioničara itd. Poslije smrti kneza Petra Posedarskog, zadnjeg muškog potomka, naslijedila ga je kćer Domenika (Nedjeljka, Nediljka, Dinka, Dumina). Vodila je brojne parnice braneći svoja vlastelinska prava. Poslije smrti njezinog prvog muža Šimuna Pontea, udala se za kneza Josipa Benju, uglednog plemića iz Zadra i oporučno mu ostavila vlastelinstvo. Udovac Josip Benja Posedarski oženio je Domeniku Ponte i s njom je imao sina Kuzmana koji je poslije očeve smrti kao maloljetnik vodio s majkom Domenikom posedarsko vlastelinstvo. Time je nestala i upotreba plemićkog grba Posedarskih, a od Josipa Benje Posedarskog u primjeni je bio grb Benja-Posedarski sačinjen od sastavnica grba plemićke obitelji Posedarskih i grba plemićke obitelji Benja. Padom Mletačke Republike 1798. mnogi hrvatski krajevi našli su se u zajedničkoj državi, ovaj put u austrijskoj. To je označilo i liberalnije odnose, posebice u pomorstvu, čime je omogućen postupan razvoj pomorstva u Vinjercu. Skora pojava Napoleona i njegovo nastojanje da prodre prema Rusiji doveli su do tog da je veliki dio hrvatskog etničkog prostora potpao 1805. godine pod francusku upravu. Napoleonov neuspjeh u Rusiji rezultirao je uvođenjem druge austrijske uprave, formalno od 1816. godine. Započele su važne promjene u Zadru i njegovoj okolici, pa tako i u posedarskom kraju. Izgrađene su ceste (Zadar – Poličnik – Slivnica – Vinjerac, odnosno Posedarje – Maslenica), luke (Vinjerac, Posedarje), izrađen je suvremeni katastar mjerničkih općina Posedarje, Slivnica, Islam Latinski i Vinjerac, uređena je luka u Vinjercu s lukobranom 1856., otvorene su škole (1877. u Vinjercu, 1879. u Posedarju), pošta (1883. u Vinjercu), lučki uredi i sl. Prvi svjetski rat označio je raspad Austro- Ugarske Monarhije. Osnivanjem južnoslavenske države, agrarna reforma ušla je u završnu fazu. Za mještane Posedarja i drugih mjesta u okolici to je mnogo značilo, jer su im u vlasništvo dodijeljene zemlje Antuna Benje Posedarskog, obitelji Kneževića i Veršića iz Vinjerca i drugih zemljoposjednika, koje su do tada obrađivali i koristili. Knezovi Posedarski imali su suradnike i suvremenike za vrijeme osmansko-mletačkih ratova, među kojima su najznačajniji hrvatski junaci: Mitrovići (Jankovići), Smiljanići, Milkovići, don Stipan Sorić, don Marko Mesić iz Like, Vučen (Vuk) Mandušić, te na suprotnoj strani Jusuf Mašković koji je bio osmanlijski admiral, zapovjednik carske vojske za vladavine sultana Ibrahima. Posljednji u nizu od gotovo stotinu do sada poznatih imena knezova i kneginja Posedarskih i Benja Posedarskih, Antun, oženio je Darinku Pavličević, do tada učiteljicu u Posedarju i s njome nije imao potomstvo. Tako se plemićka loza smrću Darinke 1975. godine i potpuno ugasila. Agrarna reforma i Drugi svjetski rat bitno su izmijenili okolnosti daljnjeg razvoja prostora općine Posedarje. Razvoj u vrijeme vladavine komunizma bio je usporen i ograničen, unatoč izgradnji cesta i Masleničkog mosta. Pretrpjevši velika stradanja u srpskoj ratnoj agresiji 1991.-1995., posebice u naseljima Podgradina i Islam Latinski, u neovisnoj Republici Hrvatskoj započeo je, uz obnovu, novi razvojni ciklus. Na suvremenim naraštajima, vinovnicima života, upravljanja i razvoja, ostaje da na znanstveno utemeljenim činjenicama u svim aspektima vrednovanja i upravljanja osmišljavaju i ostvaruju budući demografski, gospodarski i kulturni razvoj na dobrobit svih naselja općine i korist domovine Republike Hrvatske. |
